Opet zidanje Ravanice

Sobet čini care u Kruševcu,
Sve vojvode na sobet dozvao,
Stavlja redom jednog do drugoga:
U začelje slavni car Lazare,
A do sebe od Konjica Ivka,
A do Ivka od Omolja Živka,
A do Živka slugu Božidara,
A do sluge Brankovića Vuka,
A do Vuka Kosančić Ivana,
Do Ivana Toplicu Milana,
Do Milana gospođu Milicu,
Do Milice Miloš:Obilića,
Do Miloša braću Miličinu:
Mladi Petar i mladi Nikola,
A najmlađi nejaki Momire,
Tri rođena brata Miličina.
S druge strane uz desno koljeno
Posadio starog Jug-Bogdana,
A do Juga Banović-Strahinju,
Do Strahinje Musića Stevana,
Do Stevana Kučainca Jova,
A do Jova Petra Braničevca,
A do Petra ostala gospoda.
Vino služi sluga Božidare,
Svaku čašu prije cara pije,
Čašu pije, caru je nazdravlja.
Care prima zlatnu kupu vina,
Kupu prima, a piti je ne će,
No je tura na desno koljeno,
Pa vojvodam' svojim govoraše:
"Vidite li, moje vojevode!
"Mi pijemo mlogo vino ladno,
"Mi pijemo i gospodujemo,
"Zadužbine nigđe ne gradimo,
"Namastira ni bijele crkve,
"Ni na vodi kamene ćuprije,
"Ni na drumu kamene kaldrme;
"Štogođ bilo i cara i kralja,
"Svaki sebe zadužbinu gradi,
"Neki gradi, neki načinio:
"Car Stjepane visoke Dečane,
"Bijele se nasred Metohije,
"Gradio ih dvanaest godina;
"A sluga mu crkvu u Prizrenu;
"Kralj Milutin visoka Deviča
"U Kosovu polju širokome;
"Đurađ gradi Đurđeve stupove,
"Sveti Petar bijelu Petrovu,
"Kralj Simeun Studenicu crkvu,
"A sluga mu crkvu Pridvoricu;
"Crkvu grade dva Mrljavčevića
"U Jelici u planini pustoj,
"Pokrivaju jelovijem klisom;
"A mi, more, niđe ne gradimo!
"Al' tako mi Boga velikoga!
"Dok su mene dva majdana zlatna
"Jedan majdan u Kopaoniku,
"Drugi majdan Rudnička planina,
"Od svijeh ću bolje načiniti:
"Postaviću temelj od olova,
"Udaraću čelične direke,
"Pokriću je žeženijem zlatom,
"Popunjaću dragijem kamenom,
"Postrešiću sitnijem biserom,
"Nek se sjaje, nek se moje znaje"
Ni ko veli: Jeste tako, care;
Ni ko veli: Nije tako, care.
Nisko sjedi Miloš Obiliću,
Nisko sjedi, al' dobro besjedi:
"Možeš, care, i u ruci ti je;
"Al' tako mi Boga velikoga!
"Tu ti nema prilike za crkvu,
"Nastanuće pošljednje vrijeme,
"Pa će zulum nastanuti teški,
"Razvaliće s' tvoja zadužbina
"Oko zlata i dragog kamena;
"Care, će ti raskivati Turci,
"Raskivati čelične direke,
"A od njih će graditi ćulumke,
"Ćulumcima biće sirotinju,
"Sirotinja kleti će ti dušu;
"Tu ti, care, zadužbine nema.
"No ču li me, slavni care Lazo!
"Viđeo sam dolje u Resavi,
"U Resavi tvojoj državini
"Pod Kučajom visokom planinom
"Jedan lijep, care, zaravanjak,
"Gradi nođe Ravanicu crkvu,
"Gradi, care, štogođ ljepše možeš,
"Od studena kreča i kamena,
"A pokrivaj pločom i kamenom:
"Od kamena nikom ni kamena:
"Stajaće ti hiljadu godina
"Zadužbina tvoja Ravanica."
Kad to začu slavan care Lazo,
Milošu je kupu nazdravio:
"Zdrav Milošu, moja vjerna slugo!"
Pa stadoše ladno piti vino.
Saklet čini slavan knez Lazare,
Saklet čini na svoje vojvode,
A vojvode na svoje kmetove,
Na kmetove i oborknezove:
Sastaviše hiljadu majstora
I hiljadu mladih saraora,
A rada njih Rada neimara;
A aščije devet Jugovića.
Nastojnika starca Jug-Bogdana!
Da se gradi dvanaest godina;
A majstoru po dukat nadnice,
Napojnica po tri oke vina;
Da svetkuju petku i neđelju.
Započeše Ravanicu crkvu.
Kurve jedne devet Jugovića
Sve carevo prodadoše pivo,
I carevu haznu zatomiše,
I nadnicu laku ostaviše,
A nadnicu po jednu aspricu,
Napojnicu po jednu čašicu;
Ne svetkuju petku ni neđelju,
Ni Iliju, koji gromom bije,
Ni Mariju, koja munjom pali.
Kad to viđe Rade neimare,
Viknu Rade hiljadu majstora,
Savršiše za godinu dana;
Pake uzja pomamna dorina,
Ode pravo ka Kruševcu gradu,
Pred gradom je osjedao dora,
Pa dorinu usturi dizgine,
Sam se doro oko grada voda,
A on ode caru na divana.
Kade caru na divan iziđe,
On se caru smjerno poklonio,
Cjeliva ga u skut i u ruku
I pred njime zlaćenu sedžadu,
Baš sedžadu, đe care sjeđaše,
Pa mu sjede uz desno koljeno;
Stade njemu care besjediti[28]:
"Jagnje moje, Rade neimare!
"Gradiš li mi Ravanicu crkvu?
"Jesi li joj temelj postavio?" -
"Voljan budi, care, na besjedi!
"Ja ne gradim crkvu Ravanicu,
"Nego našu prokletu tamnicu;
"Tamnicu smo savršili davno.
"Čudnu si mi, care, ostavio
"A nadnicu, po jednu aspricu!
"Napojnicu po jednu čašicu!
"Ne svetkujem petku ni neđelju,
"Ni Iliju, koji gromom bije,
"Ni Mariju, koja munjom pali!"
Kad to začu slavan car Lazare,
On doziva Miloš-Obilića:
"O Milošu, moja vjerna slugo!
"Idi jaši ždrala visokoga,
"Pa ti idi crkvi Ravanici,
"Te objesi devet Jugovića,
"I uvati stara Jug-Bogdana,
"I na muke udari ga teške;
"Izvadi mu obje oči čarne,
"Povadi mu kliještima zube,
"Izvadi mu jezik na vilice,
"Ras'jeci ga na četiri strane,
"Objesi ga o četiri grane:
"Ko je čudan, nek se čudu čudi,
"Ko je strašiv, da ne smije proći."
Kad to začu Miloš Obiliću,
On posjede ždrala visokoga,
Pravo ode Ravanici crkvi,
Te uvati devet Jugovića,
Bijele im savezao ruke,
Savezao ruke naopako,
A preda njih stara Jug-Bogdana,
Pa nakiti Jednu sitnu knjigu,
Opravi ih Relji Krilatome:
"Da ih, Relja, u tamnicu baciš,
"Da ih pojiš vinom i rakijom,
"A da raniš medom i šećerom."
Pa on uzja ždrala visokoga,
Uzja ždrala, ode u Kruševac,
Pravo ode caru na divana.
Kade caru na divan iziđe,
On se caru smjerno poklonio,
Prije cara stade besjediti:
"Svijeh sam ti, care, objesio,
"Objesio devet Jugovića,
"Tvoga starca stara Jug-Bogdana
"Na muke sam udario teške,
"Obje sam mu oči izvadio,
"Povadio kliještima zube,
"Izvadio jezik na vilice,
"Rasjekao na četiri strane,
"Objesio o četiri grane:
Ko je čudan, da se čudu čudi,
"Ko li strašiv, da ne smije proći."
Kad to začu gospođa Milica,
Procviljela, kao kukavica:
"Za što, care? ako Boga znadeš!
"Od mojijeh devet milih brata
"Što ti mene jednog ne ostavi,
"Najmlađega, ja najstarijega,
"Tebe diku, a mene zakletvu?
"Već m' ostavi jadnu bez zakletve,
"Da ti kukam, kao kukavica,
"Da prevrćem kao lastavica."
Kade začu slavan car Lazare,
To je njemu vrlo žao bilo,
Pake stade care besjediti:
"O Milošu, moja vjerna slugo!
"Da si znao, ka' što znao nisi,
"Da ostaviš od devet jednoga,
"Najmlađega, ja najstarijega,
"Da te držim pored svoje glave,
"Da te ranim medom i šećerom,
"Da te pojim vinom i rakijom,
"Da oblačim svilom i kadivom;
"Kad bi bilo po redu mrijeti,
"Na tebe bi ostanulo carstvo."
Tade Miloš stade besjediti:
"Voljan budi, care, na besjedi:
"Svagda sam te poslužio vjerno,
"A danas te poslužio nisam:
"Ni jednoga pogubio nisam,
"Pogubio, ni stara ni mlada;
"No pratio ka starom Pazaru
"Ka vojvodi Relji Krilatome,
"Da ih Relja u tamnicu baci,
"Da ih rani medom i šećerom,
"A da poji vinom i rakijom,
"Doke nam se, care, poodljutiš;
"Sad im sudi, kako ti je drago.
"No ču li me, slavan care Lazo!
"Zgodno su nam načinili crkvu;
"No položi majstorima blago,
"Majstorima, što ste pogodili."
To je care njega poslušao,
Sve položi majstorima blago,
Pa spremiše konje vitezove,
Na dobre se konje dohitiše,
Ode care crkvi Ravanici,
Da on vidi, kaka mu je crkva.
Kad je care bio prema crkvi,
Sinu crkva, kao jarko sunce,
Konju ždraka u oči udari,
Pod carem je konjic poskočio,
I sa sebe cara obalio
Tu se zove Carevo Bupilo
Kako tadaj, tako i danaske.