Pod noć pođo niz polje,
O jagnje moje! niz polje,[1]
Niz zelene livade,
Za mnom prista devojka,
Obazre se, reko joj: 5
"Vrat' se natrag, devojko;
"Pred nama je gorica
"I studena vodica,
"Sešćemo se ljubiti,
"Ljubeći se grliti, 10
"Grleći se zaspati;
"Zlotvor će nas videti,
"Majci će nam kazati,
"Majka će nas karati,
"Karajući izbiti. 15
"Karaj je, majko, ne karaj;
"Udri je, majko, ne udri:
"Ona je moja, te moja."
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 449-450.