Obznana Kraljevske vlade od 29. decembra 1920.

Izvor: Викизворник
Pređi na navigaciju Pređi na pretragu

OBZNANA


Sa više strana i iz više pouzdanih izvora, državne vlasti imaju saznanje, da rastrojni i reakcionarni elementi spremaju ovih dana napad na državu, njeno ustrojstvo i društveni red sa zadatkom da po ruskom boljševičkom primeru, sve sruše što danas postoji od zakona, ustanova i dobara javnih i privatnih, a na mesto svega zavedu kao u Rusiji, vlast, nekoliko ljudi koji će raspolagati životom, slobodom i imanjem građana, a državu našu otvoriti invaziji stranaca. To oni zovu diktaturom proleterijata. I pošto smatraju našu državu samo kao jedan sektor na frontu u borbi koju boljševici vode protiv ostalog sveta — to će oni na tom sektoru povesti vojnu protiv svetskog kapitalizma, kako bi se srušilo sve i svuda u svetu, što su do danas stvorili duh, snaga i rad čovečanstva.

Naša zemlja bi imala, po njihovim zamislima, da ponova potone u krv, da ponova uđemo kao opet u Rusiji u unutarnje građanske borbe, međunarodne ratove i pljačku hrane i stoke po selima, i drugog imanja po varošima.

Komunističkom pokretu su se pridružli pritvorno i podmuklo mnogi javni i tajni neprijatelji naše zemlje i naroda. Pobeđeni u ratu, gledaju da se posle rata osvete, ovoj zemlji zamećući u njoj nerede i podržavajući ih i spolja i iznutra. Jedni se, iako ratni bogataši, upisuju u komističku stranku, drugi daju novac za novine koje pišu neistine i draže narod na nezadovoljstvo, treći održavaju vezu sa inostranstvom i novčanim fondovima iz inostranstva nabavljaju bombe, eksplozive i oružje, četvrti svim i svačim sprečavaju svaki rad u zemlji i na rđav glas bez dokaza, iznose sve javne radenike i sav njihov rad. Sve to da bi se zemlja zbunila, građani postali ravnodušni i ogorčeni na državu.

Nekoliko stotina ljudi plaćanih iz tajnih fondova idu iz mesta u mesto, sa zbora na zbor, iz voza u voz, iz kafane u kafanu, ništa drugo ne radeći no muteći javni mir i ubijajući kod građana poverenje u državu i njenu budućnost. Danas to čini jedan, sutra drugi, na isti način prekosutra treći i t. d. jedni za drugim da bi izazvali uverenje da je odista gotov smak ovog društva i države. Najnapredniji među smutljivcima i agentima te propagande su stranci koji se pod imenom radnika uvlače u radničke organizacije da ih draže i ometaju. Svoje agete uvlače i u državnu službu, špijunaže radi. Mnogi inače dobri građani i činovci, već su postali žrtve njihove propagande, mlađi i sa manje škole i iskustva, među učiteljima na primer, pomeli su se i nesvesni svih posledica pristaju uz ovaj rastrojni rad, nazivajući se komunistima i druge uvlačeći u zlo.

Pokušavaju da šire svoju otrovnu propagandom među vojskom i žandarmerijom, kako bi kao u Rusiji srušili pored ostalih i te stubove reda, i zaveli mesto njih t. zv. crvenu vojsku i crvenu gardu koje produžuju i danas, kad se ceo svet smiruje ratove građanske i međunarodne.

Ova bolest boljševika koja se zove komunizam, oborila je samo Rusiju. Za nekoliko nedelja savladala je bila Mađarsku, ali je tamo prošla ostavljajući pustoš i pogibiju baš onih koji su hteli diktaturu. Inače, Amerika, Engleska, Francuska, Nemačka i druge uređene i bogate države suzbile su je u samom početku, negde lakše, a negde krvavo. Čeho-Slovačka država je ovih dana morala da učini to isto.

I naša država ne sme dopustiti prolivanje krvi. Proliveno je i suviše. Narod traži mir da bi lečio svoje ratne rane i patnje. Pošto su prevratni elementi izabrali ove dane, kad Velika Narodna Skupština počinje uređivanje države, da počnu sa opštom obustavom rada, koju bi potom pretvorili u nered, krvavu pometnju i rasulo. Vlada je odlučila da se snaga države stavi u službu slobode i reda.

Radi toga Ministarski Savet

Naređuje:

1. Da se do rešenja Ustava, zabrani svaka komunistička i druga razorna propaganda, obustave njihove organizacije, zatvore njihova zborišta, zabrane njihove novine i svi drugi spisi, koji bi mutili spokojstvo i mir države, propovedali, pravdali ili hvalili diktaturu, revoluciju ili ma kakvo nasilje. Odmah se imadu uzaptiti svi pozivi na generalni štrajk i do mesec dana zatvoriti svi koji ih čine usmeno ili pismeno.

2. Zabraniće se sve štampane stvari kojima se umanjuje značaj ovih mera naređenih za održavanje slobode, reda i svojine. Po sebi se razume da ostaje netaknuta sloboda javne reči i pisanja, ako se njima ne vređa Država i ne izaziva javna demoralizacija.

3. Da se u svakom slučaju nereda sa razornim karakterom, prvo preduzimaju oštre mere protiv vođa i moralnih podbadača, bili oni tu ili pravili veštački alibi.

4. Zavodi se obavezna prijava oružja. Ko ne prijavi vatreno oružje i eksplozive, kažnjava se da 3 meseci zatvora sa radom.

5. Za sve vreme rada Ustavotvorne Skupštine zabranjene su u Beogradu svake manifestacije rastrojnog i uzbudljivog karaktera. Vojnom sudu na suđenje predaju se svi, koji bi istavljali oružani otpor državnim organima sigurnosti.

6. Da se s našeg zemljišta proteraju svi stranci koji bi se smutnjama pridruživali i jačali ih.

7. Da se iz državne službe otpuste svi činovnici viši i niži, koji bi produžili propagandu boljševizma u našoj zemlji, a da se oduzme pomoć za školovanje svima studentima komunistima.

Izbori za Konstituantu izvršeni su u redu i slobodi. U redu i slobodi neka ona svrši posao za koji je dobila narodno poverenje.

U Beogradu, 29. decembra 1920. g. J.B Br. 29282

Predsednik Ministarskog Saveta i Ministar inostranih dela MILENKO R. VESNIĆ, s.r

Izvori[uredi]

  • Politika, br. 4.559 od četvrtka 30. decembra 1920, naslovna strana.

Vidi još[uredi]

Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom: