Novi zavjet (Karadžić) / 2. Petrova
| < 1. Petrova | NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA | 1. Jovanova > |
| Prevod Vuka Stefanovića Karadžića objavljen u Beču 1847. godine. |
Glava I.
1. Od Simona Petra, sluge i apostola Isusa Hrista, onima što su primili s nama jednu časnu vjeru u pravdi Boga našega i spasa Isusa Hrista:
2. Blagodat i mir da vam se umnoži poznavanjem Boga i Hrista Isusa Gospoda našega.
3. Budući da su nam sve Božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju,
4. Kroz koje se nama darovaše časna i prevelika obećanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi, ako utečete o tjelesnijeh želja ovoga svijeta.
5. I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum,
6. A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost,
7. A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav.
8. Jer kad je ovo u vama, i množi se, ne će vas ostaviti lijene niti bez roda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista.
9. A ko nema ovoga slijep je, i pipa zaboravivši očišćenje od starijeh svojijeh grijeha.
10. Za to, braćo, postarajte se još većma da svoju službu i izbor utvrdite; jer čineći ovo ne ćete pogriješiti nikad;
11. Jer vam se tako obilno dopusti ulazak u vječno carstvo Gospoda našega i spasa Isusa Hrista.
12. Za to se neću olijeniti opominjati vam jednako ovo, ako i znate i utvrđeni ste u ovoj istini;
13. Jer mislim da je pravo dokle sam god u ovom tijelu da vas budim opominjanjem,
14. Znajući da ću skoro tijelo svoje odbaciti, kao što mi kaza i Gospod naš Isus Hristos.
15. A trudiću se svakojako da se i po rastanku mojemu možete opominjati ovoga;
16. Jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospoda našega Isusa Hrista po pripovijetkama mudro izmišljenijem, nego smo sami vidjeli slavu njegovu.
17. Jer on primi od Boga oca čast i slavu kad dođe k njemu takovi glas: Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji.
18. I ovaj glas mi čusmo gdje siđe s neba kad bijasmo s njim na svetoj gori.
19. I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima.
20. I ovo znajte najprije da ni jedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju;
21. Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi.
Glava II.
1. A bijaše i lažnijeh proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnijeh učitelja, koji će unijeti jeresi pogibli, i odricaće se gospodara koji ih iskupi, i dovodiće sebi naglu pogibao.
2. I mnogi će poći za njihovijem nečistotama kojima će se huliti na put istine.
3. I u lakomstvu loviće vas izmišljenijem riječima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema.
4. Jer kad Bog ne poštedje anđela koji sagriješiše, nego ih metnu u okove mraka paklenoga, i predade da se čuvaju za sud;
5. I prvoga svijeta ne poštedje, nego sačuvavši samosmoga Noja, propovjednika pravde, navede potop na svijet bezbožnički;
6. I gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi, i postavi ugled bezbožnicima koji bi postali;
7. I izbavi pravednoga Lota, koga osramotiše bezakonici nečistotom življenja;
8. Jer kad življaše pravednik. među njima, gledajući i slušajući bezakona djela, mučaše od dana do dana pravednu dušu;
9. Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike mučeći čuvati za dan sudni;
10. A osobito one koji idu za tjelesnijem željama nečistote, i ne mare za poglavarstvo, i koji su bezobrazni i samovoljni, i ne drkću huleći na slavu.
11. Kad anđeli, koji veću snagu i silu imaju, ne izgovaraju na njih pred Gospodom hulnoga suda;
12. A oni, kao nerazumna životinja, koja je od prirode na to stvorena da se hvata i kolje, hule na ono što ne razumiju, i u pogibli svojoj propašće
13. Primajući platu nepravde. Oni misle da je slast častiti se svaki dan; oni su sramota i grijeh, koji se hrane svojijem prijevarama, jedući s vama;
14. Imaju oči pune preljubočinstva i neprestanoga grijeha; prelašćuju neutvrđene duše; imaju srce naučeno lakomstvu, djeca kletve;
15. Ostavivši pravi put, zađoše, i idu putem Valaama Vosorova, kome omilje plata nepravedna;
16. Ali bi pokaran za svoje bezakonje: skot nijemi progovorivši glasom čovječijim zabrani bezumlje prorokovo.
17. Ovo su bezvodni izvori, i oblaci i magle koje progone vjetrovi, za koje se čuva mrak tamni va vijek.
18. Jer govoreći ponosite i lažljive riječi prelašćuju na nečistote tjelesnijeh želja one koji odskora bježe od onijeh što žive u prijevari.
19. I obećavaju im slobodu, a sami su robovi pogibli; jer koga ko nadvlada onaj mu i robuje.
20. Jer ako odbjegnu od nečistote svijeta poznanjem Gospoda i spasa našega Isusa Hrista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im pošljednje gore od prvoga;
21. Jer im bješe bolje da ne poznaše puta pravde, nego li kad poznaše da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana.
22. Jer im se dogodi istinita pripovijest: Pas se povraća na svoju bljuvotinu, i: Svinja okupavši se, u kaljužu.
Glava III.
1. Evo vam, ljubazni, već pišem drugu poslanicu, u kojima budim napominjanjem vaš čisti razum,
2. Da se opominjete riječi koje su naprijed kazali sveti proroci, i zapovijesti svojijeh apostola od Gospoda i spasa.
3. I ovo znajte najprije da će u pošljednje dane doći rugači koji će življeti po svojijem željama,
4. I govoriti: Gdje je obećanje dolaska njegova? Jer od kako oci pomriješe sve stoji tako od početka stvorenja.
5. Jer navalice ne će da znadu da su nebesa bila otprije, i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi.
6. Za to tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe.
7. A sadašnja nebesa i zemlja tom istom riječi zadržana su te se čuvaju za dan strašnoga suda i pogibli bezakonijeh ljudi.
8. Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan.
9. Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni; nego nas trpi, jer ne će da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje.
10. Ali će doći dan Gospodnji kao lupež noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se od vatre raspasti, a zemlja i djela što su na njoj, izgorjeće.
11. Kad će se dakle ovo sve raskopati, kakovijem treba vama biti u svetom življenju i pobožnosti,
12. Čekajući i želeći da bude skorije dolazak Božijega dana, kojega će se radi nebesa spaliti i raskopati, i stihije od vatre rastopiti?
13. Ali čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi.
14. Za to, ljubazni, čekajući ovo starajte se da vas on nađe čiste i prave u miru.
15. I trpljenje Gospoda našega držite za spasenije, kao što vam i ljubazni naš brat Pavle po danoj sebi premudrosti pisa.
16. Kao što govori o ovome i u svima svojijem poslanicama, u kojima imaju neke stvari teške razumjeti, koje nenaučeni i neutvrđeni izvrću, kao i ostala pisma, na svoju pogibao.
17. A vi dakle, ljubazni, znajući naprijed, čuvajte se da prijevarom bezakonika ne budete odvedeni s njima, i ne otpadnete od svoje tvrđe;
18. Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sad i u vječna vremena. Amin.
- Povezane stranice: Sveto pismo