Novi zavjet (Karadžić) / Galatima
| < 2. Korinćanima | NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA | Efescima > |
| Prevod Vuka Stefanovića Karadžića objavljen u Beču 1847. godine. |
Glava I.
1. Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz čovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga oca, koji ga vaskrse iz mrtvijeh,
2. I sva braća koja su sa mnom, crkvama Galatijskijem:
3. Blagodat vam i mir od Boga oca i Gospoda našega Isusa Hrista,
4. Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega svijeta zloga, po volji Boga i oca našega,
5. Kojemu slava va vijek vijeka. Amin.
6. Čudim se da se tako odmah odvraćate na drugo jevanđelije od onoga koji vas pozva blagodaću Hristovom,
7. Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu jevanđelije Hristovo.
8. Ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelije drukčije nego što vam javismo, proklet da bude!
9. Kao što prije rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelije drukčije nego što primiste, proklet da bude!
10. Zar ja sad ljude nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugađam? Jer kad bih ja još ljudima ugađao, onda ne bih bio sluga Hristov.
11. Ali vam dajem na znanje, braćo, da ono jevanđelije koje sam ja javio, nije po čovjeku.
12. Jer ga ja ne primih od čovjeka, niti naučih, nego otkrivenjem Isusa Hrista.
13. Jer ste čuli moje življenje nekad u Čivutstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je.
14. I napredovah u Čivutstvu većma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otačke svoje običaje.
15. A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaću svojom,
16. Da javi sina svojega u meni, da ga jevanđelijem objavim među neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi,
17. Niti iziđoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask.
18. A poslije toga na tri godine iziđoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana.
19. Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega.
20. A što vam pišem evo Bog vidi da ne lažem.
21. A po tom dođoh u zemlje Sirske i Kilikijske.
22. A bijah licem nepoznat Hristovijem crkvama Judejskima;
23. Nego samo bijahu čuli da onaj koji nas nekad goni sad propovijeda vjeru koju nekad raskopavaše.
24. I slavljahu Boga za mene.
Glava II.
1. A po tom na četrnaest godina opet iziđoh u Jerusalim s Varnavom, uzevši sa sobom i Tita.
2. Ali iziđoh po otkrivenju, i razgovorih se s njima za jevanđelije koje propovijedam u neznabošcima, ali na samo s onima koji se brojahu kao najstariji, da uzalud ne trčim ili ne bih trčao.
3. Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Grk, ne bi natjeran da se obreže.
4. I za lažnu braću koja dođoše i privukoše se da uhode slobodu našu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe;
5. Kojima se ni sahat ne podasmo u pokornost, da istina jevanđelija ostane među nama.
6. A za one koji se brojahu da su nešto, kakovi bili da bili, ja ne marim ništa; jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji se brojahu kao najstariji, meni ništa ne dodaše;
7. Nego nasuprot doznavši da je meni povjereno jevanđelije u neobrezanima, kao Petru u obrezanima
8. (Jer onaj koji pomože Petru u apostolstvu među obrezanima onaj pomože i meni među neznabošcima),
9. I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji se brojahu da su stubovi, dadoše desnice meni i Varnavi, i pristadoše da mi propovijedamo u neznabošcima, a oni u obrezanima;
10. Samo da se opominjemo siromašnijeh, za koje sam se i starao tako činiti.
11. A kad dođe Petar u Antiohiju, u oči njemu protiv stadoh; jer bješe zazoran.
12. Jer prije dok ne dođoše neki od Jakova, jeđaše s neznabošcima, a kad dođoše, ustručavaše se i odvajaše bojeći se onijeh koji su iz obrezanja.
13. I dvoličahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista u njihovo dvoličenje.
14. A kad ja vidjeh da ne idu pravo k istini jevanđelija, rekoh Petru pred svima: Kad ti koji si Čivutii, neznabožački a ne Čivutski živiš, za što neznabošce nagoniš da žive Čivutski?
15. Mi koji smo rođeni Čivuti, a ne grješnici iz neznabožaca,
16. Pa doznavši da se čovjek ne će opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo ne će opravdati.
17. Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, nađosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože sačuvaj!
18. Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik.
19. Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh.
20. A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene.
21. Ne odbacujem blagodati Božije.; jer ako pravda kroz zakon dolazi, to Hristos uzalud umrije.
Glava III.
1. O nerazumni Galati! ko vas je opčinio da se ne pokoravate Istini? Vi, kojima pred očima bješe napisan Isus Hristos, a sad se među vama razape.
2. Ovo jedno hoću od vas da doznam, ili Duha primiste kroz djela zakona ili kroz čuvenje vjere?
3. Tako li ste nerazumni? Počevši Duhom, sad tijelom svršujete?
4. Tako li uzalud postradaste? Kad bi bilo samo uzalud!
5. Koji vam dakle daje Duha i čini čudesa među vama, čini li djelima zakona ili čuvenjem vjere?
6. Kao što Avram vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu.
7. Poznajte dakle da su oni sinovi Avramovi koji su od vjere.
8. A pismo vidjevši u napredak da Bog vjerom neznabošce pravda, naprijed objavi Avramu: U tebi će se blagosloviti svi neznabošci.
9. Tako koji su od vjere, blagosloviće se s vjernijem Avramom.
10. Jer koji su god od djela zakona pod kletvom su, jer je pisano: Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u knjizi zakonskoj da čini.
11. A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: jer pravednik od vjere življeće.
12. A zakon nije od vjere; nego čovjek koji to tvori življeće u tome.
13. Hristos je nas iskupio od kletve zakonske postavši za nas kletva, jer je pisano: Proklet svaki koji visi ia drvetu:
14. Da među neznabošcima bude blagoslov Avramov u Hristu Isusu, da obećanje Duha primimo kroz vjeru.
15. Braćo, po čovjeku govorim, niko čovječijega potvrđena zavjeta ne odbacuje, niti mu što domeće.
16. A Avramu i sjemenu njegovu rečena biše obećanja. A ne veli: I sjemenima, kao za mnoga, nego kao za jedno: I sjemenu tvojemu, koje je Hristos.
17. Ovo pak velim: Zavjeta, koji je od Boga potvrđen, za Hrista, ne odbacuje zakon, koji je dostao poslije četiri stotine i trideset godina, da ukine obećanje.
18. Jer ako je našljedstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avramu obećanjem darova Bog.
19. Šta će dakle zakon? Radi grijeha dodade se, dokle dođe sjeme kojemu se obeća, i postavili su ga anđeli rukom posrednika.
20. Ali posrednik nije jednoga; a Bog je jedan.
21. Eda lije dakle zakon protivan obećanjima Božijim? Bože sačuvaj! Jer da je dan zakon koji može oživljeti, zaista bi od zakona bila pravda.
22. Ali pismo zatvori sve pod grijeh, da se obejćanje dade kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju.
23. A prije dolaska vjere bismo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru koja se htjela pokazati.
24. Tako nam zakon bi čuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo.
25. A kad dođe vjera, već nijesmo pod čuvarom.
26. Jer ste vi svi sinovi Božiji vjerom Hrista Isusa;
27. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste.
28. Nema tu Čivutina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.
29. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avramovo, i po obećanju našljednici.
Glava IV.
1. Ali velim: dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jest gospodar od svega;
2. Nego je pod zapovjednicima i čuvarima tja do roka očina. '
3. Tako i mi kad bijasmo mladi, bijasmo pod stihijama svijeta zarobljeni;
4. A kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je rođen od žene i pokoren zakonu,
5. Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo.
6. I budući da ste sinovi, posla Bog Duha sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava oče!
7. Tako već nijesi rob, nego sin; a ako si sin, i našljednik si Božij kroz Isusa Hrista.
8. Ali tada ne znajući Boga služiste onima koji po sebi nijesu bogovi.
9. A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraćate opet na slabe i rđave stihije, kojima opet iznova hoćete da služite?
10. Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine.
11. Bojim se za vas da se ne budem uzalud trudio oko vas.
12. Budite kao ja što sam; jer sam i ja kao vi što ste. Braćo! molim vas, ništa mi ne učiniste na žao.
13. A znate da vam u slabosti tijela najprije propovjedih jevanđelije;
14. I napasti moje, koja bijaše tijelu mome, ne prezreste, ni popljuvaste, nego me primiste kao anđela Božijega, kao Hrista Isusa.
15. Kakovo bijaše onda vaše blaženstvo? Jer vam svjedočim da biste, kad bi moguće bilo, izvadili oči svoje i dali meni.
16. Tijem li vam postadoh neprijatelj istinu vam goreći?
17. Oni ne revnuju dobro za vas, nego hoće da vas odvoje, da im revnujete.
18. A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kad sam ja kod vas.
19. Dječice moja, koju opet s mukom rađam, dokle Hristovo obličje ne postane u vama;
20. Ali bih htio sad da sam kod vas, i da izmijenim glas svoj, jer ne mogu da se načudim za vas.
21. Kažite mi, vi koji hoćete pod zakonom da budete, ne slušate li zakona?
22. Jer je pisano da Avram dva sina imade, jednoga od robinje a drugoga od slobodne.
23. Ali koji bješe od robinje, po tijelu se rodi; a koji od slobodne, po obećanju.
24. Koje znači drugo: jer su ovo dva zavjeta: jedan dakle od gore Sinajske, koja rađa za robovanje, i to je Agar.
25. Jer Agar znači Sinaj gora u Arapskoj, i poredi se sa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sa djecom svojom.
26. A gornji Jerusalim slobodna je, koji je mati svima nama.
27. Jer je pisano: Razveseli se nerotkinjo koja ne rađaš; prokini i poviči, ti koja ne trpiš muke porođaja; jer pusta ima mnogo više djece, nego li ona koja ima muža.
28. A mi smo, braćo, po Isaku djeca obećanja.
29. No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad.
30. Ali šta govori pismo? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin ne će naslijediti sa sinom slobodne.
31. Tako, braćo, nijesmo djeca robinjina nego slobodne.
Glava V.
1. Stojte dakle u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti.
2. Evo ja Pavle kažem vam da ako se obrežete Hristos vam ništa ne će pomoći.
3. A opet svjedočim svakome čovjeku koji se obrezuje da je dužan sav zakon tvoriti.
4. Izgubiste Hrista, vi koji hoćete zakonom da se opravdate, i otpadoste od blagodati.
5. Jer mi duhom čekamo od vjere nad pravde.
6. Jer u Hristu Isusu nita što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego vjera, koja kroz ljubav radi.
7. Dobro trčaste; ko vam zabrani da se ne pokoravate istini?
8. To odvraćanje nije od onoga koji vas pozva.
9. Malo kvasca ukiseli sve tijesto.
10. Ja se za vas nadam u Gospodu da ništa drugo ne ćete misliti. A koji vas smeta ponijeće grijeh, makar ko bio„
11. A ja, braćo, ako još obrezanje propovijedam, za što me gone? Tako se ukide sablazan krstova,
12. O da bi odsječeni bili oni koji vas kvare!
13. Jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani: samo da vaša sloboda ne bude na želju tjelesnu, nego iz ljubavi služite jedan drugome.
14. Jer se sav zakon izvršuje u jednoj riječi, to jest: ljubi bližnjega svojega kao sebe.
15. Ali ako se među sobom koljete i jedete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite.
16. Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte.
17. Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne činite ono šta hoćete.
18. Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom.
19. A poznata su djela tjelesna, koja su preljubočinstvo,, kurvarstvo, nečistota, besramnost,
20. Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi,
21. Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji. takova čine ne će. naslijediti carstva Božijega.
22. A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera,
23. Krotost, uzdržanje; na to nema zakona.
24. A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama.
25. Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo.
26. Da ne tražimo lažne slave razdražujući jedan drugoga, i zavideći jedan drugome.
Glava VI.
1. Braćo! ako i upadne čovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, čuvajući sebe da i ti ne budeš iskušan.
2. Nosite bremena jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Hristov.
3. Jer ako ko misli da je što a nije ništa, umom vara, sebe.
4. A svaki da ispita svoje djelo, i tada će sam u sebi imati slavu, a ne u drugome.
5. Jer će svaki svoje breme nositi.
6. A koji se uči riječi neka daje dijel od svakoga dobra onome koji ga uči.
7. Ne varajte se: Bog se ne da ružiti; jer šta čovjek posije ono će i požnjeti.
8. Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela će požnjeti pogibao; a koji sije u duh, od duha će požnjeti život vječni.
9. A dobro činiti da nam se ne dosadi; jer ćemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo.
10. Za to dakle dok imamo vremena da činimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri.
11. Vidite koliko vam napisah rukom svojom!
12. Koji hoće da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov.
13. Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoće da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale.
14. A ja Bože sačuvaj da se čim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu.
15. Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar.
16. I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biće mir i milost, i na Izrailju Božijemu.
17. Više da mi niko ne dosađuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim.
18. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braćo. Amin.
- Povezane stranice: Sveto pismo