Novi zavjet (Karadžić) / Jevrejima
| < Filimonu | NOVI ZAVJET GOSPODA NAŠEGA ISUSA HRISTA | Otkrivenje> |
| Prevod Vuka Stefanovića Karadžića objavljen u Beču 1847. godine. |
Glava I.
1. Bog koji je negda mnogo puta i različnijem načinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina,
2. Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori.
3. Koji budući sjajnost slave i obličje bića njegova, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola veličine na visini,
4. I toliko bolji posta od anđela koliko preslavnije ime od njihova dobi.
5. Jer kome od anđela reče kad: Sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin.
6. I opet uvodeći prvorodnoga u svijet govori: I da mu se poklone svi anđeli Božiji.
7. Tako i anđelima govori: Koji čini anđele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.
8. A sinu: Prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga.
9. Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti većma od drugova tvojijeh.
10. I opet: Ti si, Gospode, u početku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh:
11. Ona će proći, a ti ostaješ; i sva će ostarjeti kao haljina,
12. I savićeš ih kao haljinu, i izmijeniće se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina ne će nestati.
13. A kome od anđela reče kad: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
14. Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji će naslijediti spasenije?
Glava II.
1. Toga radi valja nam većma paziti na riječi koje slušamo, da kako ne otpadnemo.
2. Jer ako je ono što je govoreno preko anđela utvrđeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio:.
3. Kako ćemo pobjeći ne marivši za toliko spasenije? koje poče Gospod propovijedati, i oni koji su čuli potvrdiše među nama,
4. Kad i Bog posvjedoči i znacima i čudesima i različnijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji.
5. Jer Bog ne pokori anđelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo.
6. Ali neko posvjedoči negdje govoreći: Šta je čovjek da ga se opomeneš, ili sin čovječij da ga obiđeš?
7. Umalio si ga malijem nečim od anđela, slavom i časti vjenčao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh:
8. Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno.
9. A umaljenoga malijem čim od anđela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenčan slavom i časti, da bi po blagodata Božijoj za sve okusio smrt.
10. Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem.
11. Jer i onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazivati ih braćom,
12. Govoreći: Objaviću ime tvoje braći svojoj, i posred crkve zapjevaću te.
13. I opet: Ja ću se u njega uzdati. I opet: Evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog.
14. Budući pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smrću satre onoga koji ima državu smrti, to jest đavola;
15. I da izbavi one kojigod od straha smrti u svemu životu biše robovi.
16. Jer se zaista ne prima anđela, nego se prima sjemena Avramova.
17. Za to bješe dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grijehe narodne.
18. Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju.
Glava III.
1. Za to, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista,
2. Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu.
3. Jer ovaj posta toliko dostojan veće časti od Mojsija, koliko veću od doma čast ima onaj koji ga je načinio.
4. Jer svaki dom treba neko da načini; a ko je sve stvorio ono je Bog.
5. I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je trebalo da se govori.
6. Ali je Hristos kao sin u domu svojemu; kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo.
7. Za to, kao što govori Duh sveti: Danas ako glas njegov čujete,
8. Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji,
9. Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja četrdeset godina.
10. Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh;
11. Za to se zakleh u gnjevu svojemu da ne će ući u pokoj moj.
12. Gledajte braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da odstupi od Boga živoga;
13. Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne;
14. Jer postasmo zajedničari Hristu, samo ako kako smo počeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo;
15. Dokle se govori: danas, ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste.
16. Jer neki čuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziđoše iz Misira s Mojsijem.
17. A na koje mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji?
18. A kojima se zakle da ne će ući u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju?
19. I vidimo da ne mogoše ući za nevjerstvo.
Glava IV.
1. Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
2. Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomože čuvena riječ, jer ne vjerovaše oni koji čuše.
3. Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: Za to se zakleh u gnjevu svojemu da ne će ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
4. Jer negdje reče za sedmi dan ovako: I počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
5. I na ovom mjestu opet: Ne će ući u pokoj moj.
6. Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uđoše za neposlušanje;
7. Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: Danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca.
8. Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio po tom.
9. Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
10. Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
11. Da se postaramo dakle ući u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva.
12. Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
13. I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kojemu govorimo.
14. Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja.
15. Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim grijeha.
16. Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć.
Jer svaki poglavar sveštenički koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe,
2. Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošću.
3. I za to je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi.
4. I niko sam sebi ne daje časti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron.
5. Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenički, nego onaj koji mu reče: Ti si moj sin, ja te danas rodih.
6. Kao što i na drugome mjestu govori: Ti si sveštenik va vijek po redu Melhisedekovu.
7. On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti.
8. I ako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauči se poslušanju.
9. I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vječnoga,
10. I bi narečen od Boga poglavar sveštenički po redu Melhisedekovu.
11. Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati: jer ste postali slabi na slušanju.
12. Jer vi koji bi valjalo da ste učitelji po godinama, opet trebujete da se učite koje su prva slova riječi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane.
13. Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije riječi pravde, jer je dijete.
14. A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjećanja dugijem učenjem obučena za razlikovanje i dobra i zla.
Glava V.
1. Jer svaki poglavar sveštenički koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe,
2. Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošću.
3. I zato je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi.
4. I niko sam sebi ne daje časti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron.
5. Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenički, nego onaj koji mu reče: ti si moj sin, ja te danas rodih.
6. Kao što i na drugome mjestu govori: ti si sveštenik vavijek po redu Melhisedekovu.
7. On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti.
8 Iako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauči se poslušanju.
9. I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vječnoga.
10. I bi narečen od Boga poglavar sveštenički po redu Melhisedekovu.
11. Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju.
12. Jer vi koji bi valjalo da ste učitelji po godinama, opet trebujete da učite koje su prva slova riječi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane.
13. Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije riječi pravde, jer je dijete.
14. A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjećanja dugijem učenjem obučena za razlikovanje i dobra i zla.
Glava VI.
1. Za to da ostavimo početak Hristove nauke, i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga,
2. Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vječnoga.
3. I ovo ćemo učiniti ako Bog dopusti.
4. Jer nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajedničari Duha svetoga,
5. I okusili dobre riječi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali,
6. Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi na novo raspinju i ruže sina Božijega.
7. Jer zemlja koja pije dažd što često na nju pada, i koja rađa povrće dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga;
8. A koja iznosi trnje i čičak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže.
9. Ali od vas, ljubazni nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako.
10. Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći.
11. Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi do samoga kraja;
12. Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obećanja.
13. Jer kad Bog Avramu obeća, ne imajući ničim većijem da se zakune, zakle se sobom,
14. Govoreći: Zaista blagosiljajući blagosloviću te, i umnožavajući umnožiću te.
15. I tako trpeći dugo, dobi obećanje.
16. Jer se ljudi većijem kunu, i svakoj njihovoj svađi svršetak je zakletva za potvrđenje.
17. Za to i Bog kad šćaše našljednicima obećanja obilnije da pokaže tvrđu savjeta svojega, učini posrednika kletvu:
18. Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguće slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan,
19. Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese,
20. Gdje Isus uđe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenički do vijeka po redu Melhisedekovu.
Glava VII.
1. Jer ovaj Melhisedek bješe car Salimski, sveštenik Boga najvišega, koji srete Avrama kad se vraćaše s boja careva, i blagoslovi ga;
2. Kojemu i Avram dade desetak od svega. Prvo dakle znači car pravde, po tom i car Salimski, to jest car mira;
3. Bez oca, bez matere, bez roda, ne imajući ni početka danima, ni svršetka životu, a ispoređen sa sinom Božijim, i ostaje sveštenik do vijeka.
4. Ali pogledajte koliki je ovaj kome je i Avram patrijar dao desetak od plijena.
5. Istina, i oni od sinova Levijevijeh koji primiše sveštenstvo, imaju zapovijest da uzimaju po zakonu desetak od naroda, to jest braće svoje, ako su i izišli iz bedara Avramovijeh.
6. Ali onaj koji se ne broji od njihova roda, uze desetak od Avrama, i blagoslovi. onoga koji ima obećanje.
7. Ali bez svakoga izgovora manje blagoslovi veće.
8. I tako ovdje uzimaju desetak ljudi koji umiru, a onamo onaj za kojega se posvjedoči da živi.
9. I, da ovako rečem, Levije, koji uze desetak, dao je desetak kroz Avrama:
10. Jer bijaše još u bedrima očinima kad ga srete Melhisedek.
11. Ako je dakle savršenstvo postalo kroz Levitsko sveštenstvo (jer je narod pod njim zakon primio), kaka je još potreba bila govoriti da će drugi sveštenik postati po redu Melhisedekovu a ne po redu Aronovu?
12. Jer kad se promijeni sveštenstvo, mora se i zakon promijeniti.
13. Jer za koga se ovo govori on je od drugoga koljena, od kojega niko ne pristupi k oltaru.
14. Jer je poznato da Gospod naš od koljena Judina iziđe, za koje koljeno Mojsije ne govori ništa o sveštenstvu.
15. I još je više poznato da će po redu Melhisedekovu drugi sveštenik postati,
16. Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti nego po sili života vječnoga.
17. Jer svjedoči: Ti si sveštenik va vijek po redu Melhisedekovu.
18. Tako se ukida pređašnja zapovijest, što bi slaba i zaludna.
19. Jer zakon nije ništa savršio; a postavi bolji nad, kroz koji se približujemo k Bogu.
20. I još ne bez zakletve;
21. Jer oni bez zakletve postaše sveštenici; a ovaj sa zakletvom kroz onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i ne će se raskajati: ti: si sveštenik va vijek po redu Melhisedekovu.
22. Toliko boljega zavjeta posta Isus jamac.
23. I oni mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu.
24. A ovaj, budući da ostaje va vijek, ima vječno sveštenstvo.
25. Za to i može va vijek spasti one koji krozanj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih.
26. Jer takav nama trebaše poglavar sveštenički:
svet, bezazlen, čist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa;
27. Kojemu nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najprije za svoje grijehe žrtve prinositi, a po tom za narodne, jer on ovo učini jednom, kad sebe prinese.
28. Jer zakon postavlja ljude za sveštenike koji imaju slabost; a riječ zakletve koja je rečena po zakonu, postavi sina va vijek savršena.
Glava VIII.
1. A ovo je glava od toga šta govorimo: Imamo takovoga poglavara svešteničkoga koji sjede s desne strane prijestola veličine na nebesima;
2. Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju načini Gospod, a ne čovjek.
3. Jer se svaki poglavar sveštenički postavlja da prinosi dare i žrtve; za to valja da i ovaj što ima što će prinijeti.
4. Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji. prinose dare po zakonu,
5. Koji služe obličju i sjenu nebeskijeh stvari, kao što bi rečeno Mojsiju kad šćaše skiniju da načini: Gledaj, reče, da načiniš sve po prilici koja ti je pokazana na gori.
6. A sad dobi bolju službu, kao što je i posrednik boljega zavjeta, koji se na boljijem obećanjima utvrdi.
7. Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta.
8. Jer kudeći ih govori: Evo dani idu, govori Gospod, i načiniću s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet;
9. Ne po zavjetu koji načinih s ocevima njihovima u onaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod.
10. Jer je ovo zavjet koji ću načiniti s domom Izrailjevijem poslije onijeh dana, govori Gospod; daću zakone svoje u misli njihove, i na srcima njihovima napisaću ih, i biću im Bog, i oni će biti meni narod.
11. I ni jedan ne će učiti svojega bližnjega, i ni jedan brata svojega, govoreći: Poznaj Gospoda;jer će me svi poznati od maloga do velikoga među njima.
12. Jer ću biti milostiv nepravdama njihovima, i grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh ne ću više spominjati.
13. A kad veli: nov zavjet, prvi načini vethijem; a što je vetho i ostarjelo, blizu je kraja.
Glava IX.
1. Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku.
2. Jer skinija bijaše načinjena prva, u kojoj bijaše svijetnjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja.
3. A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama,
4. Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploče zavjeta.
5. A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o čemu se ne može sad govoriti redom.
6. A kad ovo bijaše tako uređeno ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju.
7. A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenički, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.
8. Ovijem pokazivaše Duh sveti da se još nije otvorio put svetijeh, dokle prva skinija stoji;
9. Koja ostade prilika za sadašnje vrijeme, u koje se prinose dari i žrtve, i ne mogu da savrše po savjesti onoga koji služi,
10. Osim u jelima, i pićima, i različnom umivanju i pravdanju tijela, koje je postavljeno do vremena popravljenja.
11. Ali došavši Hristos, poglavar sveštenički dobara koja će doći, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom građena, to jest, nije ovoga stvorenja,
12. Ni s krvlju jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv uđe jednom u svetinju, i nađe vječni otkup.
13. Jer ako krv junčija i jarčija, i pepeo juničin, pokropivši njom opoganjene, osvećuje na tjelesnu čistotu;
14. A kamo li ne će krv Hrista, koji Duhom svetijem sebe prinese bez krivice Bogu, očistiti savjest našu od mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istinome?
15. I za to je novome zavjetu posrednik, da kroz smrt, koja bi za otkup od prestupaka u prvome zavjetu, obećanje vječnoga našljedstva prime zvani.
16. Jer gdje je zavjet valja da bude i smrt onoga koji čini zavjet.
17. Jer je zavjet po smrti potvrđen: budući da nema nikake sile dok je živ onaj koji ga je načinio.
18. Jer ni prvi nije utvrđen bez krvi.
19. Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijesti po zakonu svemu narodu, onda uze krvi jarčije i teleće, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod
20. Govoreći: Ovo je krv zavjeta koji Bog načini s vama.
21. A tako i skiniju i sve sudove službene pokropi krvlju.
22. I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez proljeva krvi ne biva oproštenje.
23. Tako je trebalo da se obličja nebeskijeh ovima čiste, a sama nebeska boljijem žrtvama od ovijeh.
24. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas;
25. Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenički ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuđom;
26. Inače bi on morao mnogo puta stradati od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vijeka javi se da svojom žrtvom satre grijeh.
27. I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a po tom sud:
28. Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom će se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga čekaju.
Glava X.
1. Jer zakon imajući sjen dobara koja će doći, a ne samo obličje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve.
2. Inače bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom očiste;
3. Nego se njima svake godine čini spomen za grijehe.
4. Jer krv junčija i jarčija ne može uzeti grijeha.
5. Za to ulazeći u svijet govori: Žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio.
6. Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni.
7. Tada rekoh: evo dođoh, u početku knjige pisano je za mene, da učinim volju tvoju, Bože.
8. I više kazavši: Priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose;
9. Tada reče: Evo dođoh da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo.
10. Po kojoj smo volji mi osvećeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom.
11. I svaki sveštenik stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje nikad ne mogu uzeti grijeha.
12. A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,
13. Čekajući dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima.
14. Jer jednijem prinosom savršio je va vijek one koji bivaju osvećeni.
15. A svjedoči nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano:
16. Ovo je zavjet koji ću načiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod; daću zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaću ih;
17. I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh ne ću više spominjati.
18. A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe.
19. Imajući dakle slobodu, braćo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem,
20. Koji nam je obnovio zavjesom, to jest, tijelom svojijem,
21. I sveštenika velikoga nad domom Božijim:
22. Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, očišćeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom čistom;
23. Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obećao;
24. I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima,
25. Ne ostavljajući skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego jedan drugoga svjetujući, i toliko većma koliko vidite da se približuje dan sudni.
26. Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe;
27. Nego strašno čekanje suda, i revnost ognja koji će da pojede one koji se suprote.
28. Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka.
29. Koliko mislite da će gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži?
30. Jer znamo onoga koji reče: Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod će suditi narodu svojemu.
31. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
32. Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste,
33. Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako.
34. Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošću da se razgrabi vaše imanje, znajući da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima.
35. Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu.
36. Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obećanje.
37. Jer još malo, vrlo malo, pak će doći onaj koji treba da dođe i ne će odocniti.
38. A pravednik življeće od vjere; ako li odstupi ne će biti po volji moje duše.
39. A mi, braćo, nijesmo od onijeh koji odstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše.
Glava XI.
1. Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo.
2. Jer u njoj stari dobiše svjedočanstvo.
3. Vjerom poznajemo da je svijet riječju Božijom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo.
4. Vjerom prinese Avelj Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedočanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori.
5. Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne nađe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga premjesti, dobi svjedočanstvo da ugodi Bogu.
6. A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaća onima koji ga traže.
7. Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga šta još ne vidje, načini kovčeg za spasenije doma svojega, kojijem osudi sav svijet, i posta našljednik pravde po vjeri.
8. Vjerom posluša Avram kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju šćaše da primi u našljedstvo, i iziđe ne znajući kuda ide.
9. Vjerom dođe Avram u zemlju obećanu, kao u tuđu, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, su našljednicima obećanja toga.
10. Jer čekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog.
11. Vjerom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni, i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vjerna onoga koji obeća.
12. Za to se i rodiše od jednoga, još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokraj mora.
13. U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obećanja, nego ga vidjevši iz daleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji.
14. Jer koji tako govore pokazuju da traže otačanstva.
15. I kad bi se oni opomenuli onoga iz kojega iziđoše, imali bi vrijeme da se vrate.
16. Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Za to se Bog ne stidi njih nazivati se Bog njihov; jer im pripravi grad.
17. Vjerom privede Avram Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto bješe primio obećanje,
18. U kojemu bješe kazano: U Isaku nazvaće ti se sjeme;
19. Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; za to ga i uze za priliku.
20. Vjerom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje će doći.
21. Vjerom blagoslovi Jakov umirući svakoga sina Josifova, i pokloni se vrhu palice njegove.
22. Vjerom se opominja Josif umirući izlaska sinova Izrailjevijeh, i zapovijeda za kosti svoje.
23. Vjerom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe krasno dijete, i ne pobojaše se zapovijesti careve.
24. Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kćeri Faraonove;
25. I volje stradati s narodom Božijim, nego li imati zemaljsku sladost grijeha:
26. Državši sramotu Hristovu za veće bogastvo od svega blaga Misirskoga; jer gledaše na platu.
27. Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga viđaše.
28. Vjerom učini pashu i proljev krvi, da se onaj koji gubljaše prvorođene ne dotakne do njih.
29. Vjerom prijeđoše crveno more kao po suhoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se.
30. Vjerom padoše zidovi Jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana.
31. Vjerom Raav kurva ne pogibe s nevjernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugijem putem.
32. I šta ću još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugijem prorocima,
33. Koji vjerom pobijediše carstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
34. Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od nemoći, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuđe;
35. Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije;
36. A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice;
37. Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od mača pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti;
38. Kojijeh ne biješe dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskijem.
39. I ovi svi dobivši svjedočanstvo vjerom ne primiše obećanja;
40. Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.
Glava XII.
1. Za to dakle i mi imajući oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trčimo u bitku koja nam je određena,
2. Gledajući na načelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto određene sebi radosti pretrplje krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega.
3. Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od griješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži.
4. Jer još do krvi ne dođoste boreći se protiv grijeha,
5. I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: Sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara;
6. Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima.
7. Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara?
8. Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi.
9. Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karači, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo?
10. Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje.
11. Jer svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali poslije daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime.
12. Za to oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite,
13. I staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli.
14. Mir imajte i svetinju sa svima; bez ovoga niko ne će vidjeti Gospoda.
15. Gledajte da ko ne ostane bez blagodati Božije: da ne uzraste kakav korijen grčine, i ne učini pakost, i tijem da se mnogi ne opogane.
16. Da ne bude ko kurvar ili opoganjen, kao Isav, koji je za jedno jelo dao prvorodstvo svoje.
17. Jer znate da je i po tom, kad šćaše da primi blagoslov, odbačen; jer pokajanje ne nađe mjesta, ako ga i sa suzama tražaše.
18. Jer ne pristupiste ka gori koja se može opipati, i ognju razgorjelom, oblaku, i pomrčini, i oluji,
19. I trubnom glasu, i glasu riječi, kojega se odrekoše oni koji čuše, da ne čuju više riječi;
20. Jer ne mogahu da podnesu ono što se zapovijedaše: Ako se i zvijer dotakne do gore, biće kamenjem ubijena.
21. I tako strašno bješe ono što se vidje da Mojsije reče: Uplašio sam se i drkćem.
22. Nego pristupiste k Sionskoj gori, i ka gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, i mnogijem hiljadama anđela,
23. K saboru i crkvi prvorodnijeh koji su napisani na nebesima, i Bogu, sudiji sviju, i duhovima savršenijeh pravednika,
24. I k Isusu, posredniku zavjeta novoga, i krvi kropljenja, koja bolje govori nego li Aveljeva.
25. Ali gledajte da se ne odrečete onoga koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onoga koji prorokovaše na zemlji, a kamo li mi koji se odričemo nebeskoga,
26. Kojega glas potrese onda zemlju, a sad obeća govoreći: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.
27. A što veli: još jednom, pokazuje da će se ukinuti ono što se pomiče, kao stvoreno, da ostane ono što se ne pomiče.
28. Za to, primajući carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom.
29. Jer je Bog naš oganj koji spaljuje.
Glava XIII.
1. Ljubav bratinska da ostane među vama.
2. Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajući iz gostoljubivosti primiše anđele na konak.
3. Opominjite se sužanja kao da ste sa njima svezani, onijeh kojima se nepravda čini kao da ste i sami u tijelu.
4. Ženidbu da drže svi u časti, i postelja ženidbena da bude čista; a kurvarima i preljubočincima sudiće Bog.
5. Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reče: Ne ću te ostaviti, niti ću od tebe odstupiti;
6. Tako da smijemo govoriti: Gospod je moj pomoćnik, i ne ću se bojati; šta će mi učiniti čovjek?
7. Opominjite se svojijeh učitelja koji vam kazivaše riječ Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu.
8. Isus Hristos juče je i danas onaj isti i va vijek.
9. U nauke tuđe i različne ne pristajte; jer je dobro blagodaću utvrđivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima.
10. Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji.
11. Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenički u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola.
12. Za to Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada.
13. Za to dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseći njegovu sramotu.
14. Jer ovdje nemamo grada koji će ostati, nego tražimo onaj koji će doći.
15. Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, rod usana koje priznaju ime njegovo.
16. A dobro činiti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugađa Bogu.
17. Slušajte učitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji će dati odgovor, da to s radošću čine, a ne uzdišući; jer vam ovo ne pomaže.
18. Molite se Bogu za nas. Jer se nadamo da imamo dobru savjest, starajući se u svemu dobro da živimo.
19. A odviše molim činite ovo, da bih se prije vratio k vama.
20. A Bog mira, koji izvede iz mrtvijeh velikoga pastira ovcama, krvlju zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista,
21. Da vas savrši u svakome djelu dobrom, da učinite volju njegovu, čineći u vama što je ugodno pred njim, kroz Isusa Hrista, kojemu slava va vijek vijeka. Amin.
22. Molim vas pak, braćo, primite riječ poučenja; jer u kratko napisah i poslah vam.
23. Znajte da je otišao naš brat Timotije, s kojijem, ako skoro dođe, vidjeću vas.
24. Pozdravite sve učitelje svoje i sve svete. Pozdravljaju vas braća, koja su iz Talijanske.
25. Blagodat sa svima vama. Amin.
- Povezane stranice: Sveto pismo