Nije striženo nego košeno
Hodili muž i žena u pazar, te udre priječcem pro jedne okošene livade, pa reče muž ženi: valaj! ko je kosio ovu livadu dobro je podrubio kao da je brijaćom britvom brivao. A žena se okosi put njega pa reče: bolan! ali si ćorav ali lud, te ne vidiš da nije košeno nego striženo. Prođu tako svu livadu, muž govoreći da je košeno a ona da nije nego striženo, i nikada da jedno drugome popušti; a kad dođu do jednoga ubla u kome je bilo vode, te muž tisne je u onu vodu govoreći joj: reci sad da nije košeno nego striženo, a ona opet isto; onda muž tisne je u dublje ispod vode, pa reče joj: a da holi sad reći da je striženo? a ona pomolila ruku ispod vode pa su dva prsta savija jedan pro drugoga kao da striže; a kad viđe čovjek da utopi svoju ženu reče, potegnuvši je iz vode: neka bude na tvoju, bolje mi je laž i vjerovati nego dušu ogriješiti, a bez žene sirotovati, jer kažu ljudi: i zla žena dobra žena.
Vidi još
[uredi]Izvor
[uredi]Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 5.