Nije boja bez Baja

Izvor: Викизворник

0001 Vino piju do dva pobratima
0002 u planinu pod jelu zelenu,
0003 a kad bili te se ponapili,
0004 Mijatu je knjiga dopanula
0005 od kadije sa sred Sarajeva:
0006 "O Mijate, mio pobratime!
0007 Ako si mi junk od junaštva,
0008 eto ide Kitović Osmane
0009 i za njime tri stotine bašah,
0010 gone blaga pedeset masakah,
0011 a da Zvornik na krajinu grade,
0012 no napiši list knjige bijele
0013 i pošlji je Pivljaninu Baju
0014 da pokupi trideset ajdukah,
0015 š njima hajde pobratimu svome:"
0016 Kad je viđe Tomiću Mijate
0017 te on knjigu bio razumio,
0018 on skočio od zemlje na noge
0019 te dovati divit i artije,
0020 pa napisa list knjige bijele
0021 a posla je u Primorje Baju:
0022 "O ti Bajo, mio pobratime!
0023 Ajd’ pokupi trideset hajdukah,
0024 š njima hodi k mene u planinu."
0025 Kad je Bajo knjigu proučio,
0026 te on viđe što mu knjiga piše,
0027 knjigu gleda, na noge skočio,
0028 a pokupi ljubivnu družinu
0029 pa otide š njima u planinu,
0030 dok Mijata u planinu nađe:
0031 "A za boga, mio pobratime!
0032 Što si za me tako poručiva?"
0033 "Evo me je knjiga dopanula
0034 od kadije sa sred Sarajeva
0035 a da ide Kitović Osmane,
0036 a za njime tri stotine bašah,
0037 vode blago pedeset masakah
0038 da se gradi Zvornik na krajinu;
0039 no tako ti, mio pobratime,
0040 da na Drinu vodu zapanemo,
0041 ja ću s moje trideset ajdukah
0042 s one bande Drine vode hladne,
0043 a ti hajde na most na sred Drine,
0044 Arap neka s tridest kesedžijah,
0045 neka ide u dno vode Drine,
0046 su tri bande da im udarimo."
0047 Pa odoše te im zapadoše.
0048 Stade zveka zelene planine
0049 od sabaljah i od džeferdarah,
0050 od Turakah i turskijeh konjah;
0051 al’ ’vo ide Kitović Osmane
0052 i za njime tri stotine bašah,
0053 stramno li je na njem’ pogledati
0054 a kamo li njemu udariti.
0055 Kad ga viđe Tomiću Mijate
0056 stade Baju riječ govoriti:
0057 "O ti Bajo, mio pobratime!
0058 Da bježimo, uteć ne moremo,
0059 da čekamo, čekat ne smijemo."
0060 Bajo muči ništa ne govori,
0061 al’ pobjeđe Mijat uz planinu,
0062 a za njime Arap-kapetane
0063 su njegovo tridest kesedžijah,
0064 no ne hoće Pivljanine Bajo,
0065 on s Turicma rati zametnuo,
0066 dok tekoše trideset ajdukah
0067 tri stotine bašah poginuše,
0068 sam ostade Pivljanine Bajo,
0069 za njim igra Kitović Osmane:
0070 "Stan’ polako, Bajo Pivljanine!
0071 Nećeš danas unijeti glavu,
0072 a kamo li ovo ugnat blago!"
0073 Tako Baju bog i sreća dala,
0074 on imao pušku garabina,
0075 koja litru prima tučenika,
0076 i dvanaest od olova zrnah,
0077 te Osmana divno pogodio,
0078 na prsi mu toke polomio,
0079 a na pleći pendžer otvorio.
0080 Sam ostade Bajo u planinu,
0081 pa upije Mijata hajduka:
0082 "Haj Mijate, moj rođeni brate!
0083 A da vidiš Baja u planinu,
0084 i kod njega ovoliko blaga."
0085 Mijat mu se blizu nagonjaše
0086 no mu Bajo božju vjeru daje
0087 da ga nikad pomržjeti neće.
0088 Dođe Mijat s Arap-kapetanom,
0089 ono silno dijeljahu blago
0090 baš ćulakom Tomića Mijata,
0091 i kadiji dio ostaviše
0092 pa odoše kuda koji šćeše,
0093 al’ bez Baja ne imaše boja.

Izvor[uredi]

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.]