Nikola Višnjić i Mujo od Travnika

Izvor: Викизворник


Nikola Višnjić i Mujo od Travnika

Vezak veze Ajkuna dievojka
Na čardaku u debelu hladu.
K njoj dolazi stara mila majka,
Pa govori stara mila majka:
Seko kćerko Ajkuno dievojko! 5
„Kome otaj sitan vezak vezeš?
Il’ ga vezeš od Travnika Muji?
Il’ ga vezeš od Udbine Mujii?" —
„Nebudali stara mila majko!
„Nebudali kad budala nisi. 10
„Nevezem ga od Travnika Muji,
Nit’ ga vezem od Udbine Muji,
„Već ga vezem Višnjiću Nikoli,
„A Nikoli vidu od očijuh."
Al’ mi trči stara mila majka, 15
Ona trči svom sinu Omeru:
„Oj moj sine najmlađi Omere!
„Da li čuješ što seka govori!
„Ona hoće zakon pogaziti
„Za to šokče Višnjića Nikolu." 20
Skoči Omer ka’ n’ da se pomami
I uzima trostruku kandžiju,
Pa on ide seki na čardake,
Pa udara Ajkunu dievojku:
Kud je hvrca po koži bijeloj, 25
Kud je hvrca onud koža puca,
Izpod kože crna hvrca krvca;
Pa je vodi u najvišu kulu,
Pa zatvara na kulini vrata;
Pa on piše list knjige bijele 30
Na koljeno od Travnika Muji:
„Oj Boga ti od Travnika Mujo!
„Ded ti kupi kićene svatove;
„Al' hiljadu, manje ni jednoga,
„A što više to je tvoja dika, 35
„I ti dođi sutra po dievojku;
„Ako nećeš doći po dievojku,
„Odvest’ će je Višnjiću Nikola.“
Niš’ nestade od Travnika Mujo,
Već on kupi kićene svatove, 40
Baš hiljadu i osam stotina’.
Kad to čula Ajkuna dievojka,
On’ otvara na kuli pendžere,
Pa izgleda sa lievo na desno,
Nigdie nikog smotriti nemože; 45
Ona smotri Pletikosu Rada
Gdie se Rade na kulašu šeće;
Al’ govori Ajkuna dievojka:
„Hod’ der amo, Pletikosa Rade!“
Kad mi dođe Rade pod čardake, 50
Al’ govori Ajkuna dievojka:
„Oj Boga ti Pletikosa Rade!
„Evo tebi stotina dukata’,
„Pa ti idi u goru zelenu,
„U gorici mnogo družtva ima, 55
„U gorici šator razapeli,
„Pod šatorom Višnjiću Nikola;
„Ovako ćeš njega pozdraviti:
„Ako misli on mene uzeti
„Nek’ on dođe, nek’ me noćas vodi. 60
„Al’ se žuri, Plelikosa Rade!“
On se minu preko polja ravna
Ka’no janje od petnaest dana’,
Pa on dođe u goru zelenu;
Al’ govori Ivo kapetane: 65
„Oj Boga ti Pletikosa Rade!
„Il’ si došo goru porobiti?
„Il’ si došo šator popaliti?“
Kad on smotri da će do zla biti,
Pruža knjigu Ivu kapetanu; 70
Razgleda je Ivo kapetane,
Pa je pruža Višnjiću Nikoli;
Razgleda je Višnjiću Nikola,
Pa priteže mestve i opanke,
Pa uzjaše svojega dorata 75
I on ode Ajkuni dievojki.
Kad je došo pred bijelu kulu,
Pa on nađe tanke merdevine,
Prislanja jih kuli do pendžera,
Provuče se Ajki kroz pendžere, 80
Pa legoše na meku ložnicu,
Poljubi je i dva i tri puta,
Da tko broji stotina bi bila;
Tako jih je sanak prevario.
Kad mi svanu i ogranu sunce 85
Probudi se Višnjiću Nikola,
Pa izgleda kuli na pendžeru;
Kad ugleda kićene svatove,
Ali jih je liepo izbrojio,
Hiljadu jih i osam slotina'; 90
Zajauka Višnjiću Nikola:
„Jaoh meni i do Boga moga!
„Gdie ja moram izgubiti glave,
„Nit’ kroz blago, ni’ kroz suho zlato,
„Već kroz jednu Turkinju dievojku." 95
Al’ govori Ajkuna dievojka:
„Neboj mi se Višnjiću Nikola:
„Ja ću tebe dobro sakrivati,
„Neće za te Turci opaziti."
Pa otvara zlaćene ormare, 100
Ona vadi svoje ruho zlato,
Pa Višnjića meće u ormare,
Po njem meće svoje ruho zlato.
Kad dođoše kićeni svatovi,
Konje vode u dobre tumare, 105
A svatove za pune trpeze,
Enđi - bule Ajki na čardake;
Danak prođe, tamna noćca dođe,
Tud moraju biti na konaku.
Kada su se bule ponapile. 110
Pa pospaše ka’no i poklane;
Al’ otvara Ajkuna dievojka,
Al’ otvara zlaćene ormare,
Ona pušća Višnjića Nikolu.
On uzima mača zelenoga, 115
Pa izsieče mlade enđi - bule;
Ukradoše dva dobra konjica,
Da bi od kog’ nebi ni žalio,
Već od onih kićenih svatova’,
Baš đogina Vrce Sibraina 120
I vrančića mlada mladoženje;
Niko jaši mladoga đogina,
Ajka jaši mladoga vrančića,
Oni bieže u goru zelenu;
U gorici pet vatrija’ gori, 125
Al’ govori Višnjiću Nikola:
„Mili Bože i mila Mario!
„Il’su turske, il’ mojih drugova’?“
On ostavlja Ajkanu dievojku
I ostavi dva dobra konjica, 130
Pa on ide vatre poznavati.
Kad je Niko prvoj vatri došo,
Al’ kod vatre Ivo kapetane
I kod njega do deset drugova’;
Kad je Niko drugoj vatri došo, 135
Al kod nje je Petre Mrkoniću
I kod njega do deset drugova’;
Kad je Niko trećoj vatri došo,
Kod vatre je Luka barjaktare
I kod njega do deset drugova'; 140
Kod četvrte Komnen barjaklare
I kod njega do deset drugova’;
Kod pete je Smiljanić Ilija
I kod njega do deset drugova’.
Vrati s’ Niko trage u natrage, 145
Pa dovede Ajkunu dievojku.
Za tim malo postajalo vrieme
Usta zveka druma kamenita;
Al’ tud idu kićeni svatovi,
Oni traže Ajkunu dievojku. 150
Al’ govori Ivo kapetane:
„Oj družino braćo moja draga!
„Svaki stante za zelenu jelu,
„Da nas nebi ugledali Turci;
„Negledajte po dva u jednoga, 155
„Već gledajte svaki po dvojicu;
„Nijedan mi prije nežežite
„Dok nepukne moja duga šarka
„Od dva grla, od četiri zrna,
„Oka praha, četiri olova.“ 160
Zemlji pade, šari vatru dade;
Puče šarka, vesela joj majka!
Na mah pade stotina Turaka’;
Tada puče trideset pušaka’,
Na mah pade hiljada Turaka’; 165
Što je jošte za tim zaostalo,
To junaci konjma pogazili.
Samo osto od Travnika Mujo;
Njega ganja Višnjiću Nikola,
Goni njega do grada kapije; 170
Tud je njega Niko sastigao
I rusu mu odsiekao glavu.
Pa on ode u svoju družinu,
Pa uzima Ajkunu dievojku;
Vienčaše se i položiše se, 175
Pa lijep su porod porodili:
Devet kćeri’ i deset sinova’,
Sve sinove mlade vitezove,
A kćeri su za vezire dali.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Vienac uzdarja narodnoga o Andiji Kačić-Miošiću na stolietni dan preminutja, 1861. u Zadru, str. 29-31.