Nejaki Dejan i car (Vojne Krajine)

Izvor: Викизворник


Nejaki Dejan i car

Ljulja majka mejaka Dejana,
Njega ljulja, njemu popijeva:
„Rasti brže, nejaki Dejane!
Da otmemo banu banovinu
I našemu kralju kraljevinu 5
I našemu caru carevinu
To slušale nevijerne sluge;
Pa kazuju caru gospodinu:
„Boga tebi, care gospodine!
Amo sjedi Dejanova majka, 10
Ona nina nejakog Dejana,
Dejan joj se po kriocu valja,
Njega ljulja, njemu popijeva:
„Rasti brže, nejaki Dejane!
Da otmemo banu banovinu, 15
I našemu kralju kraljevinu,
I našemu caru carevinu,
To je naša starevina bila!”
Onda veli care gospodine:
„Ajte sluge, doneste Dejana! 20
Da ga metnem u kletu tavnicu,
Da on tavni devet godin dana.”
To su sluge jedva dočekale,
Oni idu nejakom Dejaiu;
Pa ga nose caru gospodinu, 25
Car ga baci u kletu tavnicu.
Tavni Dejan devet godin dana,
Kad deseta na zaodu bila,
Ali ide Dejanova majka,
Ona ide caru gospodinu; 30
Ljubi caru čizme i koljena,
Da izvadi kosti Dejanove;
Da i pere vinom i rakijom,
Da i suši na žaranom suncu.
U Dejana sva braća pomlađa, 35
Neće mu se braća da požene,
Dok ne vide kosti Dejanove.
U Dejana sve mlađe sestrice,
Neće mu se sestre da udaju,
Dok ne vide kosti Dejanove. 40
Ali šalje care gospodine,
Ali šalje svoje vjerne sluge,
On i šalje u kletu tavnicu,
Da izvade kosti Dejanove,
Da i dadu Dejanovoj majci. 45
Idu sluge pred vrata tavnice;
Al se vrata otvorit ie dadu,
Ali viče baš careva sluga:
„Otvori se prokleta tavnico!
Da ne vičem ođe u po noći, 50
U po noći, kano i u podne!”
Odu sluge caru gospodinu,
Pa kazuju caru gospodinu:
„Boga tebi, care gospodine!
Ne dadu se vrata otvoriti.” 55
Kad to čuo care gospodine -
On se diže na noge lagane,
Pa on ide pred vrata tavnice;
Dok je doša care gospodine,
Dok je doša pred vrata tavnice - 60
Sama mu se otvorila vrata.
Kad li sjedi nejaki Dejane,
I on služi svoje krsno ime,
Krsno ime, svetitelja Đurđa.
Pred njime je od zlata trpeza, 65
Na trpezi ljeba bijeloga,
Puna čaša vina crljenoga;
Ali pita care gospodine:
„Boga tebi, nejaki Dejane!
Ko ti dade od zlata trpezu, 70
Ko ti dade ljeba bijeloga,
Ko ti dade vina crljeioga?”
Progovara nejaki Dejane:
„Sveti Petar od zlata trpezu,
Sveti Niko ljeba bijeloga, 75
Sveti Ile vina crljenoga,
Da ja služim krsno ime svoje,
Krsno ime, svetitelja Đurđa.”
Još mu veli nejaki Dejane:
„Da si zdravo, care gospodine! 80
Da si zdravo, ovom čašom vina!”
Primi čašu care gospodine -
Živ primiče, a mrtav uzmače.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Antologija srpske narodne lirsko-epske poezije Vojne Krajine, Izabrala, priredila i predgovor napisala Slavica Garonja - Radovanac, Stručna knjiga, Beograd, 2000, str. 110-112.