Kraj potoka vrba mlada
grane spuštila,
đe je lijepa snaša Nada
rublje sušila.
Vrijedne ruke ima Nada, 5
ali nema sreće;
udala se za bekriju
koji voli piće.
Tužna vrba zbori 'vako
da je utješi: 10
„I meni je, sestro, tako
kad potok presuši."
Narodne pjesme, poslovice i slike iz života i običaja Srba na Kordunu. Knj. 2, sakupio i uredio Stanko Opačić-Ćanica, Zagreb: Prosvjeta, 1987., str. 83.
