Nema majka od srca evlada
Nema majka od srca evlada,
nego Mehu, jedinoga sina.
Hoće majka da oženi sina:
— Hoćeš, Meho, da te ženi majka?
— Hoću, majko, života mi moga. 5
— A moj Meho, otklen ćeš djevojku?
— Iz Saraj’va, Pehlivanovića.
Zaprosiše pa je isprosiše,
pa ih mlade u đerdek svedoše.
Kad u jutro sunce obasjalo, 10
sama Fata leži na dušeku.
Progovara stara svekrvica:
— Ustaj gore, mlada nevjestice
pa ti hajde dole u mutvake,
i ti skuhaj bijelu pogaču! 15
Govorila nevjesta kaduna:
— Hajd’ otale, jedna horjatkinjo!
Meni skuhaj bijelu pogaču,
sebi kuhaj crnu sjerčanicu,
čime si se jadna othranila. 20
Povrati se stara svekrvica,
povrati se žalosna i tužna.
Susrete je sine Mehemede:
— Hajirola, moja mila majko?
— Nit’ je hajir, niti će ga biti, 25
dok je’ naka vjerenica ljuba.
Kad to čuo gondže Mehemede,
neće ljubi za godinu dana.
A da vidiš jedinice Fate!
Ona piše knjigu na koljenu 30
pa je šalje svojoj staroj majci,
svojoj majci, Pehlivan kaduni:
— Vodi mene šeher Sarajevu!
Tako piše i druge godine,
tako piše i treće godine. 35
A da vidiš Pehlivanovice:
— Čuješ li me, moja šćeri Fato!
Budi dobra, nećeš biti modra!
Ti se nadaj suncu i mjesecu,
svojoj maici nikad za vijeka! 40
Već ti skuhaj gospodsku večeru
pa ti zovi gondže Mehemeda
i njegovu ostarjelu majku,
pozovi ih na slatku večeru
pa ih ljubi u skut i u ruku! 45
Kad je Fata knjigu razumila,
ona skuha gospodsku večeru:
što je slatko — s medom i šećerom,
što je slano — s mišćem i amberom.
Sazva Mehu i njegovu majku. 50
Kada Meho iz čaršije dođe:
— Hajirola, moja mila majko,
kud si mi se tako opremila?
— Sine Meho, iz oka zenice,
nas nevjesta na jeneh pozvala. 55
— Bogme neću, moja stara majko!
— Ako nećeš, moj jedini sine,
haram tebi moja hrana bila!
Poboja se materine kletve:
— Prva idi, moja mila majko! 60
Ja ću doći Fati na večeru,
dok isklanjam akšam u džamiji.
On ne ide u bijelu džamiju,
veće Fati pod demir pendžere,
a da vidi gondže Mehemede, 65
kako će mu majku dočekati.
Ja da vidiš ljepotice Fate,
gdje istrča na mermer avliju.
Ljubi majku u skut i u ruke
i papuču, gdje joj noga stoji. 70
Kad to vidje gondže Mehemede,
nema kada u halvat unići,
već on viče ljepotici Fati:
— Hej aferim, moja vjerna ljubo,
ko te takoj pameti učio! 75
Tako hoću, moja draga ljubo,
da se moja dočekuje majka.
Da je nisi tako dočekala,
nikad Mehe ti vidila ne bi.
