Nek’ se Pindar po strmome visi Elikonu Pisac: Pavle Solarić
Nek’ se Pindar po strmome visi Elikonu
* * *
Nek’ se Pindar po strmome visi Elikonu,
Vergilij muze snubi po Tempea lonu,
S Ipokrene neka pije Ovidij struje,
Nek’ vozdusi od Pegaza s Oracijem zuje;
Nek’ se rvu dosjetljivi s Famom pjesnoslovci,5
Jurodivi nek’ se muče za stih stihotvorci.
Ja, kad šećem po holmovi rujnolozni gora,
Previše sam, za okladu, olimpijski dvora!
Kad se šalim u družestvu serbski djevojaka,
Ja sudbini ruke vežem, sa mnom je nejaka.10
Kade c’jedim dušne vlage iz vinova grada,
Um moj žali mečtanija parnasidski čada.
A kad ljubu moju grlim, blagujem na krilu,
Svu obimljem previspreni Empireja silu.
15
Nit’ je kome lučše pjesan tada blagovolna,
Nit’ vječnosti izvjesnija, nego meni volna.
Izvori
Pavle Solarić: Gozba (sabrane pjesme), Srpsko kulturno društvo "Zora", Beograd, 1999, Biblioteka "Kladenac" (srpska kulturna baština od Baranje do Boke Kotorske) knjiga I.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Pavle Solarić, umro 1821, pre 203 godine.
