Pređi na sadržaj

Neimenovana pesma Alekse Šantića 41

Izvor: Викизворник
Aleksa Šantić

Sahraniću ljubav. U pokoju svetom
Pokriću je dušom i uvelim cv'jetom,
A tičica roj
Pozvaću iz luga, da nad njome slije
Oproštajni poj,
I sunce ću molit', da vječito grije
Na mogilu mirnu što mi ljubav krije.

Oj, putniče, ako u proljeće sjajno
Nanesu te puti na to mjesto trajno:
O, ne gazi cv'jet,
Što će tude mirit'. Ljubavi umrle
To je sanak svet,
U kome se blago njene draži grle
I mila čistota njene duše vrle...