Neimenovana pesma Alekse Šantića 40
Kad mi sjetna suza mutno oko rosi,
Uzdah moje duše na krilu je nosi
Na daleki put,
Uzalud je tamo s hladnim dahom bije
Mraz i vjetar ljut,
Ona trepti, sjaje, jer što ljubav grije
Ni u hladnom mrazu bez života nije...
Čuj, kad suzu moju uzdah ti donese,
Pa je sa svog krila polagano strese,
Daj joj njedra, daj!...
Jer na njedru tvome proljeća su živa
I zlaćani maj,
A suza je rosa, što tek sretna biva
Kad na l'jepom cv'jeću umire i sniva.