Nezida
Divna Neza, ljubimica
Haremskim je cvijetom zovu,
Robovi joj aka traže
Migu njenu da ugovu.
Al' u zaman. Ona ćuti –
Sa zvijezdama govor vodi;
Njojzi duša nekud bludi
Kroz sumorne vale brodi.
Već tri noći kako oko
Ne ispija slatkog sanka,
Već tri noći kako pogled
Kroz noć bludi do uranka.
Kakva li je tuga mori
Kakvi vaji srce pune?
O ne pitaj! Uzdah struji –
Laki vjetrić kroz noć dune.
I gle! Kao odziv noći
Il' jecanje zvijezda sjajni'
Nadoleko akord drmnu
I šiljaše govor tajni,
A Nezida, strasna, sluša –
Njeno oko radost grije
I nasloni žudno glavu,
Zlatne zrake mjesec lije.
Tad ko slavuj kad se prene
Iz dubine noćnog hlada
Njene grudi pesmu šalju
Pune tuge, bola, jada:
“Već tri noći kako kroz noć
Slušam krasne zvuke tvoje
Amo dragi, ja te čekam –
Miluj bolne grudi moje...”
Tad se prenu... Dok evnusi
U tvrdom su sanu bili.
Ćuti, sluša... Sve je mirno
Snovi sve su duše svili.
I gle, kô na lune zraci
Vitez mladi kroz noć stremi –
Njoj pod prozor. I u času
Poljupci su pali nijemi...
A zvjezdice s čudom stale
I smiješe se blago, tio,
Još je njih mjesec sjao
Al' je tajnu u noć skrio...
.........................................
.........................................
Dok od jednom handžar sinu
Strašni usklik nojci dade,
A Nezidi lepi vitez
U naručju mrtav pade...
