Nedelja na selu
Kô anđelska pesma, il' molitve svete,
Tako rosnim jutrom glasi zvona lete;
Svečanim je mirom zamirilo cveće,
A vredni se ratar u hram božji kreće.
Ustaj, dušo moja! Iz mrtvila preni
I progoni sumnju i mrak misli njeni';
Slađana je nada, u njoj puno čara,
A iskrena vera dva života stvara.
Tiho gora šumi... Slušaj šapat granja,
I pogledaj lišće, kô da nekom klanja;
To sam Gospod slazi sa visina plavi',
prirodi čistoj da se zemlji javi.
1897.