Nevjera ljube Gruičine
Nevjera ljube Gruičine
Pošetale tri turske delije
Ispod dvora Novakov Grujice,
No ih gleda Jela Grujičina,
Pa Turcima riječ besjedila:
„Hajte ovamo, tri turske delije,
Da pijete vina crvenoga!“
No ju jedno Ture govorilo:
„Proj se, Jelo, Grujičina ljubo,
Ne smijemo minut ovudije
Od Grujice, gospodara tvoga,
A nekmoli vino da pijemo!“
Tad je mlada Turke slobodila:
„Ne bojte se, tri turske delije,
Mene doma gospodara nema,
Nogo evo dana pet neđelja
Otiša je daleko u hajduke“.
Tada Turci hojdoše na kulu,
A na avliju stražu postaviše.
E ih bješe dimno dočekala.
Vino piju, a lice ju ljube.
Malo bilo, ništa ne stanulo,
Ali s vratah straža govorila:
„Bježi, Jelo, zlo jutro ti bilo,
Evo Grujo iz hajdukah dođe!“
No se tade Turci prepadoše,
Zatvori ih Jela u odaju,
Pa izljeze, te srete gospodara,
Prifati mu svijetlo oružje,
Pa mu daje vino i rakiju.
Grujica je trudan i umoran,
Od truda ga sanak ufatio;
Jela je Turke izvodila
I spustila svoga gospodara.
Kad se Grujo od sna razabrao,
Ćaše se dić', nogo ne mogaše.
A Turci mu blago pokupiše,
Pa krenuše Jelu i Grujicu;
No ostade Đoko, čedo ludo,
A Grujica bogom kumi Turke:
„Povrni se jedan na dvorove,
Dones'te mi Đoka, čedo ludo,
Bačite ga mene na plećima
Da ne pišti na dvorove samo!“
No su Turci na Boga gledali,
Donesoše Đoka Grujičina
I bačiše ga njemu na plećima.
Otidoše zelenom planinom,
Pa su u hlad Turci počinuli,
Vino piju, a Jelu ljubjahu.
Pa je Turke sanak prevario,
Preko Jele prebačili ruke.
No Grujica čedo prekorio:
„O ti, Đoko, od kurve kopile,
Da priličeš Novakov Grujici,
Bi se uvio u krioce majci,
Ugrabio nožić od pojasa,
Ti bi mene konop prekinuo,
Ja bih, Đoko, Turke pogubio!“
No dijete izjede sramota,
Ukrade ju nožić od pojasa.
Grujica mu ruke naredio,
Stade d'jete kidat' po konopcu,
No đetinja nelagodna ruka-
Od ludosti konop ne zgađe,
No Grujicu po bijeloj ruci.
Kad dijete krvcu ugledalo,
Sta ga cika ka zmiju ljutu:
„Kuku mene, zaklah te, Grujica!“
Grujica mu riječ govorio:
„Ava', Đoko sinko, ne živio!
Ako nećeš i, a 'no te Turci,
Udri bolje, opale ti obje!“
Dijete mu konop prekinulo-
Tade viđi bruku od Turakah:
Kad se Grujo ruku dofatio,
Jednome je sablju dofatio,
Posiječe tri turske delije,
I Jeli je ruke okinuo,
Okide ju noge po koljenah,
Otide zdravo na dvorove.
To je bilo kad se činilo.