Na mrtvoj straži
Svu noć oštra mećava mela,
Ne znaš puta, ne vidiš sela.
Kamen je pucô, s mraza plakô,
Cviljelo gorom drvlje svako.
On nijem bješe kao čelik,
Prisluškujući, gord i velik.
I svanu... Svuda smet so smeta.
Vrane se kupe na drveta...
On još na visu gora stari'
Sa puškom čeka i stražari...
Ogrnut mrazom, mrtav, ledan,
Stoji... I eno kô stup jedan,
Srebrn i sjajan, s vrha gore
Podupro plavo nebo zore.