Pređi na sadržaj

Na grobu mile mi sestre

Izvor: Викизворник
Na grobu mile mi sestre  (1887) 
Pisac: Aleksa Šantić


Milina se bješe razavila:
Sa cvʼjećem se gora okitila,
Priroda se zaodjela bajom
Proljeće je obasjalo sjajom: —
Kad se đenuh ja sa tobom tamo,
Da mirisom grudi napajamo; —
Da slušamo potočića zuja
I glas ljupki umilnog slavuja,
Mi iđasmo — bješe danak svano,
Zrak sunašca na cvjetiće panʼo,
A po njima rosica se blista —
Ljubljaše im rumenoga lista.
Ti sʼ ih brala… ao ljuta rano…
A veselo ja te gledati stanʼo;
Ti kičice savijati uze,
Pa niz lice padoše ti suze:
„Šta je sestro? Što ti srce para?
„I na oku suze ti otvara,
„Šta je sestro?” — ja ti rekoh tako,
…Ao crna! ao hladna rako!…”

„Vidiš kitu ovog šarnog cvʼjeća,
„Što je dobih na dar od proleća?
„ʼVaku kitu više nikad neću
„Ja ubrati… Aco… umrijeću…
„Jer mi bolja moje grudi muči,
„Grka bolja… grka poput žuči…
„Svaki dan mi moje tjelo slabi
„Skoro će me smrt crna da zgrabi”…
To mi reče, a to se ispuni,
Šesnaes godina živila si puniʼ
I, eto te sada zemlja krije,
Crni „kordun” na krstu ti sʼ vije…
Sa vijenca, što te mrtvu krasi,
Sićani mi sad dolaze glasi,
Od listića veće požućeliʼ; —
Kʼo da jedan sad mi od njih veli:
„Ta ne tuži — zaman tugovanje,
„Grobnica je svakom vječno stanje.
„Ko se rađa taj mrijeti mora:
„Bio „sirak” ilʼ iz carskog dvora,
„Zagrliće svakog ledna smrti,
„U pepeo žiće mu satrti.
„Ništa stalno na svijetu nije!
„I sunce će jednom da se skrije!
„Kroz vjekove sve će biti tama;
„Zvjezdice će ostati bez plama;
„Bog je vječan! a ostalo — što je
„To vjekovi u nestanak broje!
„Seka tʼ spava probudit se neće,
„S anđelima dušica joj leće”.

Još na grobu zboritʼ bih ti stio,
Al sunašca zračak se već skrio,
Pomrčina eno širi krila,
Po obzorju svud ih je razvila…
Zbogom, sele, ja odlazim sada,
Spavaj mirno… sestro moja mlada!

1887. god.

Izvor

[uredi]

Golub, 1. decembar 1887. Br. 12. God. IX, str. 186.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Aleksa Šantić, umro 1924, pre 102 godine.