Na Drimu
Sunčanim poljem sav zelen i leden
Juriš u pustoš, gde crno busenje
Pozdravlja mraznim krikom šuplje stenje,
Nad kim je pokrov od čelika sveden.
Mog Svetog Kralja pamtiš li, boljare,
I krvav poraz tatarskoga Kana
I odrubljenu glavu Tamerlana,
Kraljevske lovce, carske sokolare?
Razbludni, mladi džine, reč mi reci!
Ali ti hučiš snažnim gromom žudnje,
Kao u doba lutanja i bludnje,
Kad su ti prišli naši grubi preci.
Pust i divljačan kroz klance si rio
U suton Carstva pun dima i plača,
Kô i sad kad se s Pobedom korača:
Sad osmeh kriješ, ko što jad si krio.
Gordi smo tobom, jer tvoj šum nam godi,
Oštar, kô pogled orla koji vreba.
I dok pratimo let tvojih galeba,
Zavet otaca kraj nas hučno brodi
U tvojoj hladnoj i zelenoj vodi.
1913
