Natpisi

Izvor: Викизворник
Natpisi
Pisac: Jovan Sterija Popović


Natpisi


(kao zavoji na slatkišima prilikom jednog veselja)


1.

Igraj, Srbe, al' s' ne igraj sa srećom svog roda,

Svako delo ima cene tek od dobra ploda.


2.

U igri se ruka pruža, tu se sloga traži,

Tako svako lepo delo slogom se tek snaži


3.

Svi u kolo, ne okolo,

Kad k napretku vodi kolo.


4.

Svaki sreću traži, malo je poznaju,

Zato s' mnogi dockan za postupke kaju.


5.

Umet' ljubiti veliki je dar,

Bez razuma ljubov čini rodu kvar.


6.

Svi slatkiši protiču, samo lepih dela

Slast čoveku ostaje večita i cela.


7.

„Ljubov" viču mladi, ljubov budi stare,

Ljubvi k otečestvu dižimo oltare.


8.

Lepota na licu cveta i uživa.

Lepota u deli sve jasnija biva.


9.

Vencem želi Srpkinja kitit' svoje vlasi,

Venac slave narodne najlepše nas krasi.


10.

Kad se traže slatkiši, zašto jezik gledi

Da čemerom drugome život ozlojedi.


11.

Lice lepo i čisto svakome je drago,

Srce lepo i čisto najveće je blago.


(kao zavoji oko slatkiša, prilikom jedne svadbe)


12.

„Mladost ludost", kažu ljudi, stari mlade kude;

Ali zato svi volimo mlade, ma i lude.


13.

Brak je kavez; tice s polja unutra bi htele,

A koje su već unutra, te napolje žele.


14.

Neudate nevesti zavide lepojke,

A udate uzdišu, što nisu devojke.


15.

Što s veseljem biva svadba, to je moda stara

Svi s' raduju, kad dobiju u jarmu drugara.


16.

Od „mužika" sokraćeno proiziđe muž,

Zato i jest muž u kući skroven kao puž.


17.

Što je najpre mnogo žegla, zvala se „žežena".

No moda joj ime skrati, i sad kažu „žena".


(Posebni)


18.

Gordost nije nigda dika,

Nije srećan ko je svoji —

Znaš, i prazna slama često

Na krovovi kutnji stoji.


19.

Svakome je sudba dala luta prava —

Magarica lava tek ne obećava.


20.

Knjižestvo nam napreduje! od svuda se čuje,

E, pa dosta! cvet se slomi od silne oluje.


21


Ja te nikad neću gordeljivcem zvati —

Al' ni skromnost nije tebi bila mati.

Kad bih znao dušu što najlepše kiti?

Dobro je po kadšto nešto izgubiti!


Napomene[uredi]

  • Ovi natpisi su objavljeni: (Br. 1—11: Davorje, Novi Sad, 1854 str. 129. Br. 12—17: Sedmica 1856 br. 10. Br. 18—21: Godišnjica Nikole Čupića 1905 knj. 24 str. 154. Br. 1 — 17: Davorje P. Narodna Biblioteka Braće Jovanovića sv. 3 str. 109. Pančevo, 1881. — Davorje, Srpska Književna Zadruga knj. 3 str. 106 i 143. Beograd, 1892.)

Izvori[uredi]

  • Jovan Sterija Popović: Celokupna dela, knjiga 4, strana 137-140, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Sterija Popović, umro 1856, pre 168 godina.