Nakić Grgur i sestra mu

Izvor: Викизворник


Nakić Grgur i sestra mu

(Kate Murat)

Od Senja se otvorila vrata,
iz Senja je četa ishodila,
četa mala tridesti Senjana,
pred tom četom Nakiću Grgure,
za Grgurom sestra pristajala, 5
Grguru je sestra govorila:
»O moj brate Nakiću Grgure!
O moj brate, ne hodi u četu
er sam noćas malo sanka spala,
malo spala, čudan mi se snio: 10
da su tebe rane dopadnule[1]
u planini gori u zelenoj,
ti da si mi, brate, poginuo.«
Grgur sestri svojoj govorio:
»Hajde, sestro, dvoru bijelomu, 15
sestro moja, ne pristaji za mnom!
Kolik’ ima u četi junaka,
svaki junak ima po sestricu,
a za bratom ne pristaje n’jedna,
neg’ ti sama, draga sestro moja. 20
Neću ti se dvoru povratiti
ni družine moje ostaviti,
a baš da bi, sestro, poginuo!«
Kad to čula mlada Margarita,
Marge se je Senju povratila; 25
s tez’jem pođu u goru junaci.
Kad su došli gore u zelene,
Grgura su rane dopadnule.
To Grguru sestra obaznala.
Pođe jadna u goru zelenu 30
da Grguru ljute rane vida;
Grguru je sestra govorila:
»O Grgure, brate dobro moje!
Što te pitam kaži meni pravo:
ti hoćeš li preboljeti rane?« 35
Grgur sestri svojoj govorio:
»Margarito, draga sestro moja,
čini mi se srcu u mojemu
da m’ se napit’ vode od Zagorja,
čini mi se da bi ozdravio.« 40
Grguru je sestra govorila:
»O Grgure, brate dobro moje!
Ja bi pošla za gore na vodu,
od Zagorja pute ne umijem;
da bi mlada ja poći umjela,
ma se ne bi vratiti umjela.« 45
Grgur sestri svojoj govorio:
»Margarito, draga sestro moja!
Ti pobr’jeđaj[2] ljute rane moje
i utoči crne krvi moje, 50
sestro moja, kond’jer u srebrni,
i ti pođi za goru na vode.
Kada budeš goricom zelenom,
ti biljeguj po putu kamenje,
sestro moja, crnom krvi mojom: 55
ti se hoćeš lasno povratiti
er ceš poznat’ biljega kamena.« 
Kad đevojka svoga brata čula,
ljute mu je pobr’jeđala rane,
kondijer je krvi utočila, 60
de Marge za gore na vode,
biljeguje po putu kamenje.
Zdravo došla za gore na vode,
kond’jer hladne vode zahitila
pa s’ otole mlada otpravila. 65
U putu joj loša sreća bila:
vedro bilo, naoblačilo se,
iz oblaka tiha rosa pala,
opere joj biljega kamena,
đevojka je pute izgubila; 70
ona zađe goru u zelenu,
trta jadna po gori đevojka,
trta Marge tri bijela dana;
veće se je njome dodijalo,
cmili jadna po gori đevojka 75
i spominje Grgur’ brata svoga.
Dozivlje je tica crni vrane:
»Margarito, sestro Grgureva!
Ne cmil’, jadna, po gori, đevojko!
Ne spominji Grgur’ brata svoga; 80
učer ti je Grgur priminuo,
sinoć ga je vuče večerao,
osta desna Grgureva ruka,
desna ruka puna prstenaka.
Ako hoćeš, mlada Margarito, 85
uzet’ desne Grgureve ruke,
hajde, Marge, tako ponapr’jeda,
naći hoćeš svilena šatora
a Grgura mila brata tvoga.
Šetaj, Marge, svileni pod šator, 90
uzmi b’jele Grgurove ruke
i ti b’ježi Senju bijelomu:
er kad bude večeo do večera,
hoće doći iz planine vuče
da večera Grgureve ruke; 95
kad bi tebe pod šatorom naš’o,
i tebe bi vuče večerao.«
Kad to čula mlada Margarita,
na nogam’ se jedva održala;
ide jadna tako ponapr’jeda, 100
šator nađe mila brata svoga,
šeta Marge svileni pod šator,
nađe desnu Grgurevu ruku,
ruku desnu punu prstenaka;
Marge ruku grli i celiva, 105
s bijelom se rukom razgovara:
»L’jepa ti si, desna moja ruko,
desna ruko puna prstenaka!
O Grgure, duša ti pokojna!
Koliko ti moje govorenje, 110
a prokleto tvoje neslušanje
da, moj brate, u četu ne ideš
er da ćeš mi jadnoj poginuti!
Sad kad si mi, brate, poginuo,
da komu si mene ostavio? 115
A komu 'u b’jeli u Senj poći,
kad ja nemam od roda nikoga
nego same hude moje strine,
hude strine ljubi Đuričine?
Koriće me jutrom i večerom, 120
biće mene tešk’jem zamlatnicam
i sa noge žut’jem štopelicam,
meni huda govoriti hoće,
da si, brate, s mene poginuo.
Neću jadna b’jeli u Senj poći, 125
neg’ ću tvo’ijem stati pod šatorom;
kadar dođe iz planine vuče
da večera desne tvoje ruke,
nek večera i mene đevojke.«
Još je Marge u riječi bila, 130
kad evo ti iz planine vuka
da večera Grgureve ruke;
tu mi vuče Marge večerao.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

  1. ovako sam čitao
  2. Na Šipanu, kako i drugdje po kotaru dubrovačkome, često se preokre Np. Brijeme mjesto Vrijeme.

Izvor[uredi]

Narodne pjesme iz Luke na Šipanu, zapisao Andro Murat, Matica Hrvatska, Zagreb 1996, Hrvatske narodne pjesme, rukopisna baština, knjiga 1, str. 39-42