Pređi na sadržaj

Nadgrobni stihovi

Izvor: Викизворник
Nadgrobni stihovi
Pisac: Milovan Vidaković


Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:

Požih ljeta mnoga
    V sjem ujedineniji
Upražljajas vsegda
    Vo svjatom pisaniji,
Vsuje um moj vozvodih
    Postignuti tajnu,
Rasuždaja o mnogih
    Bogom sokrovenu.
Sto tridesjat ljeta
    Aki neka zavesa
Pokrivaše vsegda
    Duha mojeg očesa!
Mnogokrat plakah sja
    Slezi prolivaja,
Bogu Tvorcu molih sja
    Ruki prostiraja:
Vinovniče sozdanij'!
    Osvetli mi duh moj
Pri poslednjem izdihaniji,
    Da uzrju put svoj
Kamo az pojdu
    Iz sego tela:
Obrjesti li budu
    Dobri pokoj za djela.
Dolgi moj život
    Aki son utreni,
Ili skori svjet
    Preko neba molni
Projde, iščeznu,
    K grobu približih sja
I sije v minutu
    Se biti mnit mi sja —
O, sujeto sujetstv
    Vsja zemnaja blaga!
Vsjaka sladost bogatstv
    I slava vsjaka!
Az starec smireni
    Teofan sije,
Rab božij grešni
    Vo kratće žitije
Moje zdje pišu
    Na mramornem kameni,
Odavaja Bogu dušu,
    Telo že zemlji. —
Prostite mja vsi,
    O čelovjeci!
Prostite mja, ljubezni
    Vsi moji potomci!
Se dveri vječnosti
    Otverstija nižu,
Se liki angelsti
    Pojuščija slušu! —
O smertni, peki sja
    Duši pokoj sniskati,
Ot poroka kloni eja,
    Dobrodjetelj ljubi;
Dobrodjetelj nas pratit
    Preko groba mračna,
I vo mjesto uvodit
    Gdje sut blagozračna.
Kol sladosna nišča
    Jeja tiha nadežda,
Bragorastvorjajušča
    Gorkost smerti vsegda. —
Tjelo moje s červmi
    Istljeti budet,
Duša že s angeli
    Vo vjeki poživjet.

1810.

Izvor

[uredi]
  • Leskovac Mladen, Antologija starije srpske poezije, Matica srpska, SKZ, Novi Sad, 1964, str 111-112


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milovan Vidaković, umro 1841, pre 183 godine.