Mujo Hrnjica izbavlja Svog pobra Arnaut Osmana (Mostar)

Izvor: Викизворник


Mujo Hrnjica izbavlja Svog pobra Arnaut Osmana (Mostar)

0001 Četu kupe do dva pobratima,
0002 Malu četu šezdeset drugova.
0003 Kada pobre četu pokupiše,
0004 Otiskoše u Kunaru kletu,
0005 U Kunaru na ravnu poljanu,
0006 Po poljani pali po konacim’
0007 Pa su tuden noću prenoćili.
0008 Podranio buljuk-baša Mujo,
0009 Pa on budi po poljani društvo;
0010 Kako kojeg probuđuje druga
0011 Gotovom ga čašom zaljevaše.
0012 Reda dođe Arnaut Osmana,
0013 Piva ne će Arnaut Osmane,
0014 Već on veli buljuk-baši Muju:
0015 »Pobro dragi, buljuk-baša Mujo,
0016 Kud hoćemo, zajedno ne ćemo,
0017 Deder nama ti pod’jeli društvo
0018 U Kunari, na ravnoj poljani«.
0019 A veli mu buljuk-baša Mujo:
0020 »Pobro dragi, Arnaut Osmane,
0021 Ja sam čuo od starih četnika,
0022 Nije sreće dijeliti društvo.«-
0023 »Pobro dragi, buljuk-baša Mujo,
0024 Gdje je sreća, tu je i nesreća.
0025 Kad sajdemo k Zadru širokome,
0026 Ko izvede roba, ko robinju?
0027 Izvede je Arnaut Osmane.
0028 Kad sajdemo na našu Udbinu,
0029 Svaki veli: »Mubareći Mujo!«
0030 Od Osmana ni govora nema.
0031 Kad sajdemo u sela Kotara,
0032 Ko iznese iz Kotara glavu?
0033 Iznese je Arnaut Osmane.
0034 Kad budemu na našu Udbinu,
0035 Svak ti veli: »Mubareći Mujo!
0036 Od Osmana ni spomena nema.
0037 Već moj pobro, buljuk-baša Mujo,
0038 Kud hoćemo, zajedno ne ćemo,
0039 Deder nama ti rastavi društvo.«
0040 Kad mu Mujo razabrao r’ječi,
0041 Pa on viknu svog brata Halila:
0042 »Deder, brate, ti rastavi društvo,
0043 Podaj pobru Orlan bajraktara,
0044 Takog bajra na Udbini nema;
0045 I podaj mu Dizdarević Meha,
0046 Koga Meha na Udbini nema;
0047 I podaj mu do dva Musagića,
0048 Oba brata od jedne matere,
0049 A ati im od jedne kobile,
0050 Takog bahta u dva brata nema;
0051 Sve ostalo po pola pod’jeli.«-
0052 U mlađega pogovora nema,
0053 D’jeli društvo nejačak Halile:
0054 Dade pobra Orlan bajraktara,
0055 Takog bajra na Udbini nema;
0056 I dade mu Dizdarević Meha,
0057 Koga Meha na Udbini nema;
0058 I doda mu do dva Musagića,
0059 Oba brata od jedne matere,
0060 A ati im od jedne kobile,
0061 Takva bahta u dva brata nema;
0062 Sve ostalo po pola pod’jeli.-
0063 Osman ode Zadru širokome,
0064 Mujo ode u selo Kotara.
0065 Vazd’ u Muja dobra sreća bješe,
0066 Kad je bio groznu vinogradu,
0067 On ugleda do troje kočije,
0068 Pa do njiha dogonio đoga.
0069 Prvijem je kapak otvorio,
0070 Al u njima Brehuljina majka:
0071 A kad drugim kapak otvorio,
0072 Ali tuden Brehuljina ljuba;
0073 Pa je trećim kapak otvorio,
0074 Ali tuden Brehuljina seka.
0075 Sve troje je zavrn’o kočije,
0076 Pa ih goni u Kunaru kletu,
0077 U Kunaru na rosnu poljanu,
0078 Pa on veli svom bratu Halilu:
0079 »Ostala mi duga granalija
0080 Kod onoga grozna vinograda,
0081 Ja kad dođe Brehulja Šimune,
0082 Šta će reći Brehulja Šimune:
0083  »»Vid’ đidije, buljuk-baše Muja,
0084 Gdje u strahu pušku ostavio!««
0085 A ja idem k onom vinogradu,
0086 Da ja nađem pušku nalimanku.«
0087 Pa on nađe pušku nalimanku.
0088 Nešto mu se dade pogledati,
0089 A ugleda Šimunovu kulu,
0090 Pa je sebi Mujo govorio:
0091 »Ja kad dođe Brehulja Šimune,
0092 Šta će reći Brehulja Šimune:
0093  »»Vid’ đidije buljuk-baše Muja,
0094 Lako mu je bilo otjerati,
0095 Otjerati do tri ženske glave,
0096 Što mi nije kulu porobio,
0097 Porobio pa je zapalio!««
0098 Pa otišće buljuk-baša Mujo,
0099 Pa otišće Šimunovoj kuli.
0100 U kulu je natjerao đogina,
0101 Pa on ode kuli uz mostove
0102 I ulazi u prvu odaju,
0103 Ta je puna krstaša talira;
0104 Pa u drugu ulazi odaju,
0105 Ta je puna mljetačkih cekina;
0106 Pa u treću ulazi odaju,
0107 A gotova tola kurisana,
0108 Pa on pade za gotovu tolu.
0109 Stade zveka čavli na avliji,
0110 A izbi mu Brehulja Šimune,
0111 Pa poteže sa galeše torbu
0112 I istrese do tri ruse glave,
0113 Pa se plesnu Brehulja Šimune:
0114 »Kuku meni do Boga miloga!
0115 Vid’ đidije buljuk-baše Muja,
0116 Lako mu je bilo otjerati,
0117 Otjerati do tri ženske glave,
0118 Što mi nije kulu porobio,
0119 Porobio pa je zapalio!«
0120 A istjera konja iz avlije
0121 I otjera niz polje zeleno.
0122 Sve to Mujo i vidi i sluša,
0123 Pa on sađe do đogata svoga,
0124 Pa ukide hegbe sa đogata.
0125 Pa on nasu sićanih cekina,
0126 Na tavanu vatru naložio,
0127 Pa on sađe do đogata svoga,
0128 Na njega je hegbe navalio,
0129 Izvede ga na mermer avliju,
0130 Pa poznaje do tri ruse glave,
0131 Poznaje ih, poznat ih ne može,
0132 Pa ih nosi šadrvan vodici,
0133 I on pozna do tri ruse glave:
0134 Jedno glava Dizdarević Meha,
0135 Dvije glave do dva Musagića,
0136 Oba brata od jedne matere.
0137 On ukide sa đogata torbu,
0138 Pa on metnu do tri ruse glave,
0139 Te uzjaha debela đogata,
0140 Otišće ga niz polje zeleno,
0141 A kula se tanka prigodila,
0142 Pa mu brzo vatru prihvatila.
0143 Stadoše mu biti dumanovi,
0144 A za njima mavi plamenovi,
0145 A pukoše dva topa na kuli.
0146 Ode jeka niz polje zeleno,
0147 Očuo ih Brehulja Šimune,
0148 Pa pod sobom okreće malina,
0149 Pa se plesnu Brehulja Šimune:
0150 »Kuku mene do boga miloga,
0151 Nut’ đidije buljuk-baše Muja,
0152 Gdje ja njega ostavih u kuli!«
0153 Sretoše se na polju zelenom,
0154 Pokraj onog zelenoga luga.
0155 Gdje se sreše, tu se udariše,
0156 Potegoše britke adžemovke,
0157 Sve ćordama ćorde prebijahu,
0158 Pa balčake u travu baciše,
0159 Jer nikakva sijeći ne može.
0160 Potegoše gvozdene nadžake,
0161 Sve nadžacim’ drške izlomiše,
0162 Baciše ih u zelenu travu.
0163 Sjahaše se s debelijeh konja,
0164 Podbiše se u pleća junačka,
0165 Nošahu se ljetni dan do podne.
0166 Zapjenio Brehulja Šimune,
0167 Zapjenio bijelom pjenicom;
0168 Zapjenio buljuk-baša Mujo,
0169 Zapjenio b’jelom i krvavom,
0170 Pa ga viče Brehulja Šimune:
0171 »Čuješ li me buljuk-baša Mujo,
0172 Deder stani, pa pogledaj Mujo,
0173 Kako j’ stalo na nebu sunašce,
0174 Kako j’ stalo pa se zagledalo,
0175 Gdje s’ nosaju dva harna junaka.«
0176 Za to Mujo haje i ne haje,
0177 Veće Mujo iz grla zavika:
0178 »Zelen luže, moj vijerni druže,
0179 Nigda mi se osamio n’jesi
0180 Ja l’ brez vuka, ja li brez hajduka,
0181 Ja l’ brez brata, gojenog Halila!«
0182 Pod Šimunom noge zadrhtale,
0183 Povali ga buljuk-baša Mujo,
0184 Pa je našo komadić od ćorde,
0185 S tim mu Mujo odrezao glavu
0186 I nju baci u zobnicu torbu.
0187 Pa uzjaha široka đogina,
0188 Otišće ga na Kunaru kletu,
0189 Na Kunaru na rosnu poljanu.
0190 Na poljani odjaha đogata,
0191 Pa on sio na studenu st’jenu,
0192 Na desnu se podnimio ruku.
0193 Njega pita nejačak Halile:
0194 »Što si mi se zamislio Mujo?-
0195 »Lez’ Halile, štene materino,
0196 Sve ja šutim, a nadžake ćutim,
0197 Sve nadžake Brehulje Šimuna.
0198 Deder skini sa đogata torbu,
0199 Pa poznaji, čije su to glave.«
0200 Halil skide sa đogata torbu,
0201 I istrese on četiri glave:
0202 Jedno glava Dizdarević Meha,
0203 A dv’je glave do dva Musagića,
0204 Oba brata od jedne matere,
0205 A četvrto Brehulje Šimuna;
0206 Pa mu veli buljuk-baša Mujo:
0207 »Deder nosi Šimunovu glavu,
0208 Deder nosi Šimunovoj majci,
0209 Nek poznaje, čija je to glava.«
0210 U mlađega pogovora nema,
0211 Nosi glavu Brehuljinoj majci,
0212 Kad je majka glavu ugledala,
0213 Ona cvili kao ljuta guja:
0214 »Oj Šimune, žalosna ti majka,
0215 Sad ja znadoh, da sam osužnjila!
0216 Ti si meni vazda govorio:
0217  »»Da mi Bog da i sreća od Boga,
0218 Da se tučem s buljuk-bašom Mujom,
0219 Da ja s Mujom mejdan podijelim!««
0220 A vazda ti govorila majka:
0221 Prođ’ se Muja, ujela ga guja,
0222 Vazda Mujo o pr’jevari radi,
0223 Prevariće, osjeć’ će ti glavu.«
0224 A govori buljuk-baša Mujo,
0225 Pa on veli svom bratu Halilu:
0226 »Čuj Halile, moj brate jedini,
0227 Eto tebi do troje kočije,
0228 Čekaj mene tri bijela dana,
0229 I četvrti danak do po dana,
0230 Ne bude l’ me četvrti do podne,
0231 Gon’ kočije pravo na Udbinu.
0232 A ja idem potražiti pobra,
0233 Svoga pobra Arnaut Osmana;
0234 Ja li naći pobratima svoga
0235 Ja l’ tavanicu plećim’ naseliti.«
0236 To mu reče, pa uzjaha Mujo,
0237 I otišće niz Kunaru kletu,
0238 A Kunaru zdravo prelazio,
0239 I Mosuru zdravo prehodio,
0240 I Tihonju, najvišu planinu,
0241 Pa eto ga Jadikovcu klancu,
0242 Gdjeno često jadikuju majke.
0243 A nešto mu u kamenju ječi-
0244 Kada Mujo dotjera đogata,
0245 Ali tuden Orlan bajraktare,
0246 Vrlo grdnih dopanuo rana.
0247 Njega Mujo sa đogata viče:
0248 »Pobratime, Orlan bajraktare,
0249 Jesi li se plaho izranio?
0250 Hajirli ti tvoje rane bile!«
0251 A Orlan ga iz kamenja viče:
0252 »Pobratime, buljuk-baša Mujo,
0253 Hajirli su, jer na tebi n’jesu!
0254 Kad sajdosmo k Zadru širokome
0255 Kopileta, zadarskoga bana,
0256 Rodila mu bjelica pšenica,
0257 Pa je, bane, sabro žetelice,
0258 Da mu ženju bjelicu pšenjicu:
0259 Sto momaka, dvjesta djevojaka,
0260 Sveo Anđu, svoju jedinicu,
0261 Snio čador od bijele svile,
0262 Navrh njega od zlata jabuka,
0263 Da s’ gledaju mlade žetelice.
0264 Osman ode curi pod čadore,
0265 Pa on ljubi mladu Madžaricu.
0266 Ja ga vikah iz grla junačkog,
0267 Ja ga viknuh i dva i tri puta:
0268  »»N’jesmo pošli ljubit Madžarica!««
0269 Za to Osman haje i ne haje,
0270 Ja potegoh iz sagrije ćordu,
0271 A čadoru tenefe odsjekoh,
0272 Izvuče se Arnaut Osmane.
0273 Zadarska nas potpazila straža,
0274 Pa zavika Arnaut Osmane:
0275  »»Braćo moja, mladi Udbinjani,
0276 Čija j’ reda prva udarati?««
0277 Ja ga vičem iz grla junačkog:
0278  »»Ko ’no ljubi Madžarice mlade,
0279 Onoga je minja udarati.««
0280 Pa udari Arnaut Osmane;
0281 Ostavismo tuden deset druga.
0282 A na drugi klanac udarili,
0283 I tude su kraljski plaćenici.
0284 Opet viče Arnaut Osmane:
0285  »»Braćo moja, mladi Udbinjani,
0286 Čija j’ minja sada udarati?««
0287 Ja ga vičem iz grla junačkog:
0288  »»Ko ’no ljubi Madžarice mlade,
0289 Onoga je prvog udarati.««
0290 I tuden je pobro udario,
0291 Ostavismo i tu deset druga.
0292 Pa na treći klanac udarismo,
0293 Na tom klancu Brehulja Šimune;
0294 Opet viče Arnaut Osmane:
0295 »Braćo moja, mladi Udbinjani
0296 Ko će sada prvi udarati?««
0297 Ja ga vičem iz grla junačkog:
0298  »»Ko ’no ljubi Madžarice mlade,
0299 Onoga je minja udarati!««
0300 I tuden je pobro udario.
0301 Tu sam bio, a očim’ vidio,
0302 Gdje pogubi Brehulja Šimune,
0303 Gdje pogubi Dizdarević Meha,
0304 I pogubi do dva Musagića,
0305 Sve tri im je ujagmio glave,
0306 A Osmana Zadru otjeraše,
0307 Otjeraše drvljem i kamenjem,
0308 Ništa njemu uradit ne mogu.
0309 A ja pobro plahih padoh rana,
0310 Sedam me je pušak’ udarilo,
0311 Od grlašca do malih pušaka,
0312 Svaka rana smrti odgovara.«
0313 Te mu rane Mujo ustezaše,
0314 Uzjaha ga na svoga đogina,
0315 Pa mu Mujo ’vako govorio:
0316 »Pušći đogu dizgin po jabuci,
0317 Sam će tebe donijeti đogo
0318 U Kunaru, na rosnu poljanu;
0319 A ja odoh potražiti pobra,
0320 Svoga pobra Arnaut Osmana;
0321 Ja li ću ja pobra izbaviti
0322 Ja l’ tavnicu plećim’ naseliti.«
0323 Mujo ode niz polje zeleno,
0324 Salazio Zadru kamenome,
0325 Pa nalazi zadarskog kravara,
0326 Pitao ga za svog pobratima,
0327 A kravar mu po istini kaže:
0328 »Ev’ Osmana živa su stjerali,
0329 Stjerali ga Zadru širokome,
0330 Stjerali ga u gradsku kapiju,
0331 Niko njemu u ruke ne smije.
0332 Ven se danas Zadar iskupio,
0333 Iskupio zadarskome gradu,
0334 V’jeće viju, šta će od Osmana;
0335 Ko ć’ Osmanu savezati ruke,
0336 Daju njemu blago nebrojeno.«
0337 Dok je Mujo razumio r’ječi,
0338 Pa pos’ječe zadarskog kravara,
0339 Svoje svlači, njegove oblači
0340 I uzima njegovu batinu,
0341 Pa otjera zadarska goveda,
0342 Goni njiha zadarskoj kapiji.
0343 Tu se Zadar listom iskupio,
0344 V’jeće viju, šta će od Osmana,
0345 Tko ć’ Osmanu savezati ruke.
0346 Čoban banu poletio ruci:
0347 »Daj mi, bane, izun i testira,
0348 Da ti svežem Arnaut Osmana.«
0349 A veli mu mlad zadarski bane:
0350 »Hajd otalen, zadarski čobane,
0351 Kad bi tebe on živa izjeo,
0352 Kamo l’ bi mu savezao ruke!«
0353 Opet njemu poletio ruci:
0354 »Daj ti meni izun i testira,
0355 Pa što meni Bog i sreća dade.«
0356 Ban mu dade izun i besjedu.
0357 Ode čoban njemu u avliju,
0358 Kad ga spazi Arnaut Osmane,
0359 Pa ga podbi Arnaut Osmane,
0360 Pucaju mu kosti u plećima,
0361 A Mujo mu turski progovara:
0362 »Davor, davor, Arnaut Osmane,
0363 Ovo ti je buljuk-baša Mujo,
0364 I ja znadem, da s’ od mene jači,
0365 Ali nemaš bahta Mujagina.
0366 Tako ć’mo se nosit do kapije,
0367 Ondje stoje ati osedlati,
0368 Ondje ć’mo se pobro mi pustiti,
0369 A gotove ate pojagmiti
0370 Uteć’ ćemo niz polje zeleno.«
0371 Pa se hrvu do gradske kapije,
0372 Istjeraše pred gradsku kapiju,
0373 Puštaše se pred gradskom kapijom,
0374 A gotove ate pojagmiše,
0375 Utekoše niz polje zeleno,
0376 A za njima sva zadarska straža.
0377 Do podne ih očima gledaše,
0378 Po podne ih tragom gonijaše,
0379 Utekoše oba na Kunaru,
0380 Na Kunaru na rosnu poljanu,
0381 Zdravo oni sišli na Udbinu.-



Izvor[uredi]

Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, sabrao Kosta Herman 1888-1889, knjiga II, drugo izdanje, Sarajevo 1933. str.