Mujo Hrkotić i Božovići

Izvor: Викизворник

0001 Kad uteče Hrkotiću Mujo,
0002 Kad uteče iz sela Stijene,
0003 Posiječe tri Stijenjanina,
0004 Vojevodu Mekina Sinana,
0005 I deliju Stočkov-Radovana;
0006 On otide Spužu na krajinu,
0007 Na saraje na Mećikućića;
0008 Tu se bješe junak poturčio.
0009 Pa se Mujo pred Turcima fali,
0010 Da ć’ izgubit’ Radojev-Savića
0011 I vojvodu Pejov-Radovana.
0012 Ono začu Radojev-Saviću,
0013 Pa okupi braću Božovića,
0014 Među njima junak govorio:
0015 „Ho’te, braćo, da se pokorimo,
0016 „Da vrnemo na Stijenu Muja,
0017 „Da mu našu braću oprostimo.”
0018 Tade reče Mekića Čoketa:
0019 „Čujete l’ me, braćo Božovići!
0020 „Ja vi dajem Božu vjeru tvrdu,
0021 „Teke dođe na Stijenu Mujo,
0022 „To ću jutro dizat’ iz Stijene;
0023 „No ako ste braća od osvete,
0024 „Da dajemo mito u Turakah,
0025 „Ne ćemo l’ mu izgubiti glavu.”
0026 Pa ondolen knjigu napraviše,
0027 Poslaše je Spužu na krajinu
0028 A na ime Spušku kapetanu:
0029 „Hodi, Ture, da se sastanemo!”
0030 Kad Turčina knjiga dopanula,
0031 I on viđe, što mu knjiga kaže,
0032 Okupio sve Mećikućiće,
0033 I povede uz Kopito Turke,
0034 Pa zasjede šnjima u Pržine;
0035 A odonud Savić s Božović’ma,
0036 Pa se pita Savić s kapetanom:
0037 „Znaš li, Ture, tvoga dobra baba?
0038 „Ka’ ni oci bjehu prijatelji,
0039 „Hodi i mi da se poznajemo;
0040 „Izdaj mene Hrkotića Muja,
0041 „Uzmi blaga koliko ti drago.”
0042 Kad to čuo Spuški kapetane,
0043 Izdade ga, riječ ne činio.
0044 Pa s’ ondolen bjehu razdvojili,
0045 A otide Savić s’ Božović’ma,
0046 I zapade na Iv’ Miletića.
0047 A kad sjutra dan i zora dođe,
0048 Svu družinu sanak prevario,
0049 Do sokola Radević-Šćepana,
0050 Kad pogleda drumom zelenijem,
0051 Ali ide Hrkotića Mujo,
0052 Napušti ga Radević-Šćepane,
0053 Ne kće budit’ druga ni jednoga,
0054 No upali sjajna džeferdara,
0055 Te pogodi Hrkotića Muja;
0056 Za to Mujo ni habera nema,
0057 No upali bijelu latinku,
0058 Al’ mu pusta oganj ne prifati;
0059 No skočiše braća Božovići,
0060 I na Muja oganj prosipaše,
0061 A pripade Savović Mušika,
0062 Pos’ječe mu glavu od ramena,
0063 I uzeše s Turčina ođelo,
0064 Pa odoše zdravo na dvorove.