Muji mila sa sela djevojka,
Muji mila, a rodu nemila.
Sam je prosi, sam je dvoru vodi,
sam je knije, sam je prstenuje.
Nije prošla ni godina dana, 5
razboli se mlada nevjestica,
razboli se čedo rađajući.
Od svekrve vode zaiskala:
— Svekrvice, po bogu majčice,
daj mi kapcu studene vodice 10
ne bi li se s čedom rastavila!
— Ne dam, bogme, moja nevjestice,
ko te vodi, nek te vodom poji!
Od zaove vode zaiskala:
— Zaovice, po bogu sestrice, 15
daj mi kapcu studene vodice.
— Ne dam, bogme, mlada nevjestice,
ko te vodi, nek te vodom poji!
Od djevera vode zaiskala:
— Moj djevere, moj almas prstene, 20
daj mi kapcu studene vodice!
To je djever nevu poslušao
pa uzeo srebrenu maštrafu
i on ode u drugu odaju
da nalije studene vodice. 25
Al’ za njime ostarjela majka:
— Prolij vodu, moj premili sine,
umrije ti mlada nevjestica!
I on proli studenu vodicu
pa se vrati nevi u odaju. 30
U to doba Mujo u odaju.
Kad ga vidje sa dušeka ljuba,
ona njemu bolno govorila:
— Srce, dušo, moj mladi Mujaga,
daj mi kapcu studene vodice. 35
Kad Mujaga riječ razabrao
i on uze srebrenu maštrafu
pa on ode u drugu odaju,
al’ za njime ostarjela majka:
— Prolij vodu, moj premili sine, 40
umrije td tvoja mila ljuba!
Kad to čuo mladi Mustaf-aga,
baci na tle srebrenu maštrafu
pa se vrati ljubi u odaju,
al’ mu ljuba s dušom se rastala. 45
Kad to vidje mladi Mustaf-aga,
u njemu je živo srce puklo.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 493-494.
