Mutni dani
| Mutni dani Pisac: Milan Andrić |
Mutni dani, oblačine,
Katkad samo grane sunce,
Da obasja ravna polja,
Da pozlati sve vrhunce.
Sunce samo za čas sine,
Pa se opet spusti tmina,
Nebo drobne suze lije,
Prolama ga grmljavina.
Nikad kraja nepogodi
Ni do danka suđenoga! —
A ja gledim, pa pomislim:
Živa slika žića moga.
Ruma
Izvor[uredi]
1895. Brankovo kolo za zabavu, pouku i književnost. Godina I, broj 15, str. 454.
|