Zaprosio mlad Mustajbeg Dukatarević,
U stoinome Biogradu Osman bega kćer,
Čim zaprosi i isprosi, pa je dadoše,
Mlad Mustajbeg bi objestan, Dukatarević,
Pa on neće Biogratku Osman bega kćer, 5
Već on hoće baš Bosanku, Hasan paše kćer.
Knjigu piše mlad Mustaj beg Dukatarević,
Pa je šalje Hasan paši, Bosni ponosmoj:
»Eto knjige, Hasan paša Bosne ponosne —
Pošlji meni kadun Fatu, dijete svoje, 10
Spremi uz nju sto sejsana sve poa sajvanom,
Spremi uz nju sto robinja — sve pod čemberom,
Nek’ mi budu jenđi bule mojoj djevojci!«
Paša šalje kadun Fatu dijete svoje,
Uz nju spremi sto sejsana, sve pod sejvanom 15
I još više sto robinja, sve pod čemberom.
Iziš'o je inlad Mustaj beg Dukatarević,
Da dočeka kadun Fatu, Hasan paše kćer.
Pa govori kadun Fati, svojoj djevojci:
»Čuješ Fato, čuješ zlato što ti besjedim, 20
Koliko se vjetri biše, ne nadbiše se,
Koliko se mi gledasmo, ne uzesmo se!«
Fata gleda u zemljicu, te suze roni.
Opet veli mlad Mustaj beg Dukatarević:
»Čuješ Fato, čuješ dušo, šta ti besjedim, 25
Koliko se vjetri biše i nadbiše se,
Koliko se mi gledasmo i uzesmo se!«
Fata gleda u sunašce te se nasmija.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Stare narodne pjesme muslimana Bosne i Hercegovine (sa uvodnom studijom), Sarajevo, "Svjetlost", 1976., str. 683-684.
