Moja ruža (Osman Đikić)

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Moja ruža
Pisac: Osman Đikić


Osman Djikic.jpeg




        
MOJA RUŽA

Sve umorno leži, mrtvi sanak sniva,
I zemlja i ljudi i priroda c'jela,
Uvelo je cv'jeće, magluština siva
Sumorna je krila nad zemljicom svela.

Ne čuju se zvuci slavujeva glasa,
Niti bruji frula veselih čobana,
Sve izdiše tužno u mrtvilu časa,
Svud se širi pustoš — pustoš beskonačna.

Ali u mom vrtu rumen-ruža cv'jeta,
I u prkos zime i oštroga mraza,
Njeno lice buji; a nevinost sveta
K'o sunašce sija s' rujnih joj obraza!



Izvor[uredi]

  • Osman Đikić:Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, str. 81.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Osman Đikić, umro 1912, pre 108 godina.