Mornar i riba
Mornar spusti udicu,
Da uhvati ribicu,
Pa ribici govori.
„Ribičice, ribice!
Evo tebi udice;
Za nju mi se prihvati,
Pa mi dođi kazati,
Gdje se riba pribije,
Kad no more uzvrije? —"
Tad se riba osm'jenu,
Pa mornaru okrenu :
"".Oj mornaru! mornaru!
Ja znam tvoju pr'jevaru;
I bez tvoje udice,
Znadu zborit ribice ...
A što si me pitao:
— Gdje se riba pribije,
Kad no more uzvrije? —
Mogu tebi kazati:
Riba more poznaje;
Pa se njojzi ne mari,
Da l' vrije, il ne vari. —""
