Momčila smert

Izvor: Викизворник


Momčila smert

0001 Knjigu piše kralje Vukašine
0002 ter je šalje Pilitoru gradu,
0003 Vidosavi Momčilovoj ljubi.
0004 U knjizi je divno podzravjaše
0005 i ovako kralje govoraše:
0006 "Otruj meni vojvodu Momčila,
0007 ja ću tebe uzet za ljubovcu,
0008 neka bideš kraljeva kraljica;
0009 u njeg’ dereš čohu svakojaku,
0010 u mene ćeš svilu i kadifu
0011 biser nizat na žice od zlata."
0012 A kad njojzi knjiga dopanula,
0013 ovako mu ona odgovara:
0014 "Čuli mene, kralje gospodaru!
0015 Ne mogu ti otrovat Momčila,
0016 jera s njime sjeda za trpezu
0017 devet, kralju, bratah rođenijeh,
0018 i dvanaest prvobratučedah,
0019 bez njih nikad nije na trpezu,
0020 nego ćemo izgubit Momčila.
0021 Ti pokupi tvoju silnu vojsku,
0022 noćno dođi na Jezera ravna,
0023 pokri vojsku po gori zelenoj,
0024 sam izađi na Jezero vražje,
0025 sobom uzmi ciglo dvije sluge,
0026 što su prijed Momčila dvorile,
0027 pa ti raspni čador kod jezera
0028 zašto ide Momčilo vojvoda,
0029 ide, kralju, svake neđeljice
0030 lov loviti u ravna Jezera,
0031 uza s’ vodi devet bratah svojih
0032 i dvanaest prvobratučedah,
0033 kud god ide niđ’ ih ne ostalja,
0034 u Momčila j’ bilje u perčinu,
0035 a i krila u njegova konja,
0036 kad on dođe ispod grada svoga,
0037 on ne ide na vrata od grada,
0038 neg’ izleti Pilitoru svome,
0039 na kril’ma ga vilen konj iznosi.
0040 Ukrašću mu bilje iz perčina,
0041 ljto za nj’ sablja prionut ne more,
0042 a konju mu opaliti krila
0043 i nedat mu sablju od mejdana,
0044 ni mu davat koplje ubojito,
0045 kako Momčil na Jezera siđe
0046 ter ugleda čador kod jezera,
0047 srcu svome odoljeti neće,
0048 Momčilo je sobom junak strašni,
0049 na čador će konja nagoniti,
0050 ti se skoči, dragi gospodaru,
0051 "Dobro doša, Momčilo vojvoda!
0052 Ja sam doš’o tebi na viđenje,
0053 da me učiš lov loviti sobom,
0054 nego sjaši da pijemo vino."
0055 A nek skoče tvoje dvije sluge,
0056 što su prijed u Momčila bile,
0057 konj mu s’ od nji’ poplašiti neće,
0058 nek mu konja uzmu provođati,
0059 pa nek njemu krila povrijede,
0060 povrijede i raskrvave ih,
0061 pa ti sjedi te pij š njime vino,
0062 tadaj, kralje, nek ti udri vojska,
0063 silna vojska i sa svijeh stranah,
0064 tako ćemo njega prevariti,
0065 drugčije mu s’ dosadit ne more,
0066 samo drži što si obećao,
0067 tvoja ljuba jedva čekam biti,
0068 nazvati se kraljeva kraljica."
0069 A kad kralju glas i knjiga dođe,
0070 kralj Vukašin, prijevara stara,
0071 brže silnu sakupio vojsku,
0072 lj njome ide na Jezera ravna,
0073 noćno dođe u Jezera s vojskom,
0074 vojsku pokri po gori zelenoj,
0075 a on ide na Jezero vražje,
0076 kod jezera čador razapeo
0077 i sa sobom dvije sluge vodi,
0078 što su prijed kod Momčila bile.
0079 U to dođe sveta neđeljica,
0080 kako Momčil iz crkve izađe,
0081 sjede ručat u bijelu dvoru,
0082 i š njim devet milijeh mu bratah,
0083 i dvanaest prvobratučedah,
0084 kako s’ ruča da u lov odlaze,
0085 al’ Momčilo zasp’o na trpezi,
0086 u ruci mu puna čaša vina,
0087 upusti je iz bijele ruke,
0088 čaša pršte,a vino se proli.
0089 Tad’ Momčilu braća govorila.
0090 "Bog nam s tobom, Momčilo vojvoda!
0091 I prije smo, brate, pili vino,
0092 al’ nijesmo, brate, drijemali."
0093 Na to Momčil braći govorio:
0094 "Malo trenuh i przo se prenuh,
0095 ali u snu strašan sanak viđoh:
0096 đe sidosmo na Jezera ravna,
0097 svakom viđoh, moja braćo draga,
0098 oko grla crvenu maramu,
0099 meni, braćo, zmiju šestokrilu,
0100 odvija je sestra Anđelija,
0101 a privija ljuba Vidosava,
0102 bog će dati da će dobro biti."
0103 Momčilu su braća govorila:
0104 "Ta ne boj se, brate dobro naše!
0105 O’ šta si se, brate,prepanuo?
0106 San je klapnja a bog je istina,
0107 bog će nama pomoć’ ako bog da."
0108 Svi otole na noge skočiše,
0109 ljuba mu je konja izvodila,
0110 iznijela gospocko oružje,
0111 ne nosi mu od boja oružje,
0112 neg’ mu nosi koplje kostenovo
0113 i nosi mu sablju izmašivu,
0114 kako mahne da mu se izmahne,
0115 a ljubovci Momčil besjedio:
0116 "Đe je, ljubo, od boja oružje?"
0117 No mu hitro kučka odgovara:
0118 "Što će tebi, dragi gospodare,
0119 što će danas od boja oružje,
0120 da ti hrđa po gori zelenoj,
0121 net’ boj biti s kraljem Vukašinom,
0122 veće nosi gospocko oružje."
0123 U tome ga kučka prevarila,
0124 prevarila da je bog ubije!
0125 Ode Momčil u Jezera ramna,
0126 sa svom braćom i sa bratučed’ma.
0127 Kako Momčil na Jezera side,
0128 viđe čador kod Jezera vražja,
0129 pak ustavi konja od mejdana,
0130 a ovako braći govorio:
0131 "Šta će reći, moja braćo draga!
0132 I prijed smo ovud lov lovili,
0133 tog čadora ovđe nije bilo?"
0134 Srcu svome odoljet ne može,
0135 neg’ na čador konja naćerao,
0136 pođe čador na koplje dizati,
0137 al’ se pusto koplje prelomilo,
0138 on poteže sablju od bedrice
0139 da čadoru konope siječe,
0140 al’ se pusta sablja izmašila,
0141 u to skoči Vukašine kralje:
0142 "Bog mi s tobom, Momčilo vojvoda!
0143 A što si se, brate, prepanuo?
0144 Sa mnom nema nego dvije sluge,
0145 došao sam tebi na viđenje,
0146 lov loviti po ravna Jezera,
0147 dovele me dvije tvoje sluge
0148 što su prijed u tebe služile,
0149 meni kažu za tvoje junaštvo,
0150 nego sjaši da pijemo vino
0151 pa me uči ti lovak loviti."
0152 U tom ga je kurva prevario,
0153 na to Momčil kralju vjerovao,
0154 sjaha s konja, ide pod čadora.
0155 Sluge su mu konja prifatile,
0156 privatili konja vilenoga,
0157 vodaju ga tamo i ovamo,
0158 pa mu jadnu krila povređuju.
0159 Stoji cika konja od mejdana,
0160 al’ zaludu, Momčil ne čujaše,
0161 nego s kraljem ladno pije vino.
0162 U to doba vojska sa sve strane,
0163 tada viđe Momčilo vojvoda
0164 đe ga silna osvojila vojska,
0165 a ne ima od boja oružje.
0166 Svu mu najpre braću izgubiše,
0167 on se jadan konja dofatio
0168 pak on bježi Pilitoru svome,
0169 još nagoni vilena konjica
0170 da izleti gradu na bedeme,
0171 kako što je vazda mu činio.
0172 Od kud će mu jadan izlećeti
0173 kad su njemu krila opaljena,
0174 opaljena i okrvavljena,
0175 već ga goni na vrata od grada,
0176 al’ od grada vrata zatvorena,
0177 zatvorila nevjerna ljubovca.
0178 Viđe Momčil da je poginuo,
0179 pa zavika iza svega glasa:
0180 "Anđelija, moja jadna seko!
0181 Pušti mene niz bedeme platno,
0182 ne bi l’ brata svoga skapulala!"
0183 Kad to čula sestra Anđelija,
0184 spuštila je platno niz bedemu,
0185 al’ ga Momčil dofatit ne more.
0186 Kad se mlada na nevolji nađe,
0187 pas otpasa te na platno veže
0188 i tako ga dofatit ne more,
0189 pa do glave kosu odrezala
0190 te je za pas kosu nadvezala,
0191 za platno se Momčil dofatio,
0192 poteže ga sestra uz bedeme,
0193 gotovo ga iznijet biješe,
0194 al’ doleće kučka Vidosava
0195 i u ruci ostre nože nosi,
0196 do ruke je platno odrezala,
0197 pade, brate, Momčil niz bedeme,
0198 dočeka ga Vukašine kralju,
0199 na mače ga razniješe živa.
0200 I umrije pokojna mu duša,
0201 izdade ga nevjerna ljubovca.
0202 o nevjero, nigđe te ne bilo,
0203 odavno ti jesi postanula!
0204 A kad viđe kučka Vidosava
0205 đe pogibe Momčilo vojvoda,
0206 od grada je otvorila vrata,
0207 kralj ulazi sa svom svojom vojskom,
0208 pa ga vodi u bijele dvore,
0209 dade njemu Momčilovo blago,
0210 iznese mu sablju Momčilovu,
0211 kralj je ne mož’ sa zemlje dignuti,
0212 ne mogao s obadvije ruke;
0213 iznosi mu kapu Momčilovu,
0214 što Momčilu na vrh glave stala,
0215 ona kralju do pasa panula;
0216 kad izneše čizme Momčilove,
0217 đe Momčilu jedva noga stala,
0218 vas je kralje do pasa stanuo.
0219 Kad se smisli Vukašine kralju
0220 da ljubovca njeg’ iznevjerila,
0221 svog Momčila, takvoga junaka,
0222 koga nije Srpkinja rodila,
0223 već da majka Miloš Obilića,
0224 zakopava Momčilovu ljubu,
0225 zakopa je u zemlju do pasa,
0226 a da gleda sva njegova vojska,
0227 pa je crnim obasiplje prahom,
0228 zapali je su četiri strane,
0229 neka ide u mutne oblake.
0230 Pak se skoči Vukašine kralju,
0231 traži Anđu sestru Momčilovu,
0232 našao je u šikli odaju,
0233 devetoro zatvorila vratah,
0234 ljuto cmili, oplakuje brata.
0235 Kralj je uze za bijelu ruku,
0236 ovako je kralje razgovara:
0237 "Ne boj s’ Anđo, sestro Momčilova!
0238 Ja ću tebe uzet za ljubovcu
0239 da mi budeš u dvoru kraljica,
0240 ja t’ nijesam brata izgubio,
0241 neg’ njegova nevjerna ljubovca,
0242 a ja sam ga divno osvetio,
0243 ognjem sam mu ljubu izgorio."
0244 Još Pilitor kralju porobio,
0245 razorio, ognjem izgorio,
0246 ni dan danas nije s’ ogradio,
0247 Anđeliju b’jelu dvoru vodi,
0248 ter je uze za vjernu ljubovcu.
0249 Anđe njemu divni porod rodi:
0250 Kraljić-Marka i Kraljić-Andriju.
0251 Bog ubio svakoga junaka,
0252 ko će ženi u svem vjerovati!



Izvor[uredi]

Sima Milutinović Sarajlija, Pjevanija crnogorska i hercegovačka, priredio Dobrilo Aranitović, Nikšić, 1990. [Pjevanija cernogorska i hercegovačka, sabrana Čubrom Čojkovićem Cernogorcem. Pa njim izdana istim, u Lajpcigu, 1837.]