Poletio siv sokole,
Ama nama, vaj dušice![1]
Na njim Mara kapidžija,
Suncem glavu prevezala,
Mjesecom se opasala, 5
Zvjezdama se zaklonila.
Tu dolazi Jovo momče:
„Otvor' vrata, dušo Maro!
„Dati vidim bjelo lišce.“
„Hajd' otole, mlado momče! 10
„Jesi l' iš'o u čaršiju
„I vidio list hartije?
„Onako je lišce moje.“
„Otvor' vrata, dušo Maro!
„Da ja viđu crne oči.“ 15
„Hajd' otole, Jovo momče!
„Jesi l' iš'o niz to polje
„I vidio crno lišće?
„Onake su oči moje.“
„Otvor' vrata, dušo Maro! 20
„Da ti vidim obrvice.“
„Hajd' otole, mlado momče!
„Jesi l' bio po kraj mora,
„Jes' vidio pijavice?
„Onake su oči moje.“ 25
„Otvor' vrata, dušo Maro,
„Da ti viđu bjelo čelo.“
„Id' otole, Jovo momče!
„Jesi l' bio u zlatara,
„Jes' vidio amajliju? 30
„Onako je čelo moje.“
„Otvor' vrata, dušo Maro!
„Da ti viđu ruse kose.“
„Hajd' otole, mlado momče!
„Jesi l' bio u čaršiju? 35
„Jes' vidio ibrišima?
„Onake su kose moje.“
„Otvor' vrata, dušo Maro!
„Da ti viđu sitne zube.“
„Od' otole, mlado momče! 40
„Jes' vidio sitan beser?
„Onaki su zubi moji.“
„Otvor' vrata, dušo Maro!
„Da ja viđu dojke tvoje.“
„Od' otole, mlado momče! 45
„Jes' vidio naranača?
„Onake su dojke moje.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 274-276.
