Pošećala kraljica gospoja,
Za njom šeće trijest divojaka,
Jedne nose skute i rukave,
Jedne metu bijele sokake,
Sama Mare nosi ogledalo. 5
Njim govori kraljica gospoja:
„Bora vami, trijest divojaka!
„Koja vas je mom' Ivanu draga?
Sve divojke preda se gledale,
Al' negleda prokleta Maruša: 10
„Anuša je tvom'Ivanu draga.“
Njim govori kraljica gospoja:
„Vi je vod'te moru na obalu,
„Pa je bacite u debelo more.
Čula vila u gori zelenoj, 15
To je bila Ivanova seka:
„Đe s Ivane, đe si pobratime!
„Hiti, ajde k moru na obalu,
„Anu su ti bacili u more.“
Ivan došo k moru na obalu, 20
I on skoči u debelo more,
Treći dan on izplivao Anu,
I on veli: „Jezus i Marija!
„Bože dragi, oživi mi Anu!
„Često ću se k misi nalaziti, 25
„Lemozine podukat davati,
„Kovat crkvi križe i kaleže.“
I bog njemu oživio Anu,
On se s njome veće oženio,
I s njom lipi porod izrodio. 30
Hrvatske narodne pjesme, što se pjevaju u Gornjoj hrvatskoj Krajini i u turskoj Hrvatskoj; sabrao Luka Marjanović; Svezak I, u Zagrebu 1864., troškom i tiskom A. Jakića. str. 181-182.
