Molitva (1895)
Ti si mirna, sjetno ćutiš,
Kao ruža uspavana,
A pogled si upravila
Put nebeskih blagih strana.
Ti se moliš, a nebo se
Tako ljupko na te smije,
Jer čistija nigda molba
Do raja mu stigla nije.
Oj, moli se! Taku molbu
Rado nebo sebi prima,
Tvoja molba biće svjetlost
Usred raja anđelima.