Molitva (Jovan Ilić)
| Molitva Pisac: Jovan Ilić |
Molitva
Nesazdani, svevideći,
Nad svjetov'ma svim lebdeći,
Ti veliki sazdatelju,
Sviju blaga podatelju!
Ni u sili, ni mudrosti
Ni ljubavi, ni blagosti
Tvojoj kraj se naći može,
predivni, vječni Bože!
Ti si presvet i pravedan,
Ti milostiv, ti dobrostan!
Veličestvo, slavu Tvoju
Sva stvorenja divno poju.
Ti, o Oče naš predragi,
Svemogući, mudri, blagi —
Koj' sav svijet obdržavaš,
I dobrotom obgrljavaš!
Ti, koj' i svog nam jedina
Iz ljubavi posla sina,
Da pokaže prekomjernu
Blagost Tvoju besprimjernu!
Tebi glas moj ja uznosim,
I za milost krotko prosim,
Na koljena Tebi padam,
U Tebe se jednog nadam!
Ne odvrati lice Tvoje,
No poslušaj molbe moje,
O! poslušaj mene slaba
Molećeg Te grješnog raba!
Izlišestva iskat neću.
Daj mi samo u tom sreću,
Polučiti ne što nemam,
Već što svagda imat moram!
Daj mi poznat sjajnost Tvoju,
I neznatnu niskost moju,
Daj mi samo ono hteti,
Tvoj što hoće zakon sveti.
Mudrošću mi duh osnaži,
Svete pravde put pokaži,
Od gr'jeha me oslobodi,
Dobrodjetelj sa mnom srodi.
Gord sujetl neka služi;
Ti smirenost sa mnom združi;
Iskrenost i ljubav , Bože,
Nek u srcu mom se slože.
I kad gorke sudbe sila
Prostre na me svoja krila,
Tad nadežda i trpljenje
Nek mi budu utješenje.
Pritom daj mi, o Svesilni!
Glas prirode poznat silni;
Uputi mi k dobru nogu,
Da Te slavim, dok uzmogu!
Napomene[uredi]
- Ova pesma je objavljena u časopisu Podunavka 1844, br. 11
Izvori[uredi]
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 5-7, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|