Mlado momče ispod Senja prođe,
Od Senja se stidno uklanjaše,
Poče pjevat’ tiho proz sokake:
„Je l’ od Senja lijepe đevojke,
Al’ đevojke, ali udovice, 5
Al’ odskoro mlade puštenice
Da napoji konja i junaka”?
To od Senja niko ne čujaše,
Samo začu seka Jovanova,
Iznese mu u kondijer vode. 10
Momče nešće ništa da pogleda,
Nako mladu lijepu đevojku,
Niti gleda vodu ni kondijer,
Već đevojku među oči crne!
Đevojka se njemu dopanula, 15
Pa je uze za bijelu ruku,
Te je baci za sobom na konja.
To od Senja niko ne vidio,
Nako soko Senjanine Ivo,
Pa je momku riječ govorio: 20
„Stani zete da se ogledamo,
Kome sestru na sramotu vodiš,
Treba da se zete darivamo,
Iz pušaka, vrućijeh krušaka,
A od mača krvavijeh peča”! 25
Na to njemu sestra odgovara:
„Vrć’ se natrag, moj brate Ivane,
Volim uzet’ neznana deliju,
Nego sjeđet’ bratu na dvorove”!
Milorad Radević, Miodrag Maticki: Narodne pesme u Srpsko-dalmatinskom magazinu, Matica srpska, Institut za književnost i umetnost, Novi Sad * Beograd, 2010., str. 154.
