Mladi Marjan i Arnaut-Osman

Izvor: Викизворник

0001 Knjigu piše od Udbine Pandža,
0002 Te je šalje u Sijenje Ive:
0003 „Da me čuješ, Sijenjanin-Ivo!
0004 „Hajde mene moru na zakuke
0005 „Na mirenje i na bratimenje:
0006 „Dosta bilo boja po krajina,
0007 „Dosta nama ginuše junaci,
0008 „No mi hajde mira da činimo;
0009 „Al’ da čuješ, Sijenjanin-Ivo!
0010 „Ne povedi sestrića tvojega,
0011 „Baš sestrića mlada Marijana,
0012 „I ja ne ću Arnaut Osmana,
0013 „Jer su oba kavgadžije mladi,
0014 „Te će nama zadenuti kavgu,
0015 „Svi možemo izginuti ludo.”
0016 Knjiga ode Sijenjanin-Ive.
0017 Kad on vide, što mu knjiga kaže,
0018 To je Ive vrlo milo bilo,
0019 Te on kupi po Senju junake,
0020 Sakupio trideset junaka,
0021 A sve kradom od sestrića svoga,
0022 Od sestrića mlada Marijana,
0023 Kradom ode iz bijela Senja,
0024 Još za noći, moru na zakuke,
0025 Na moru ga jutro osvanulo;
0026 Al’ pre njega ugrabili Turci,
0027 Ugrabili, i sovru zavili,
0028 Posedali jedan do drugoga,
0029 Uvrh sovre Pandža od Udbine
0030 I do njega Arnaut-Osmane.
0031 Kako dođe Sijenjanin Iva,
0032 On Turcima Božu pomoć daje,
0033 I svi Turci na noge ustali,
0034 Baš ustade pandža od Udbine,
0035 Ruke širi, te se šnjime ljubi,
0036 Svaki njemu Božu pomoć prima,
0037 Al’ ne prima Arnaut-Osmane,
0038 Nit’ se kurva od mesta pomera,
0039 Preko gleda Sijenjanin-Ivu.
0040 Al’ Ivanu mesto načiniše
0041 Do istoga Pandže Useina,
0042 S druge strane Arnaut-Osmane,
0043 A ostale jedan do drugoga,
0044 Izmešaše i Srbe i Turke,
0045 Pa uzeše rujno piti vino.
0046 Vino pije Pandža od Udbine,
0047 I nazdravi Sijenjanin-Ive;
0048 Vino pije Sijenjanin Iva,
0049 A nazdravi Arnaut-Osmanu;
0050 Kad Osmanu čaša vina dođe,
0051 On nazdravi drugu pokraj sebe:
0052 „Zdrav si brate! Da pijemo vino,
0053 „Ni za zdravlje cara ni ćesara,
0054 „Niti kake proče poglavara,
0055 „No jednoga dobroga junaka,
0056 „Ko će danas zapodenut’ kavgu;
0057 „Ja baš njemu napijam u zdravlje.”
0058 To nazdravi, pa popio vino,
0059 Tada redom niza sovru daju,
0060 Vino piju i Srbi i Turci.
0061 Prepade se Sijenjanin Iva
0062 Od besede Arnaut-Osmana,
0063 Te od srca loše uzdanuo
0064 Za svojega mlada Marijana,
0065 I pogleda ka bijelem Senju.
0066 Neko vidi, neko i ne vidi.
0067 De Ivane gleda ka Sijenju,
0068 Dobro vidi Arnaut-Osmane,
0069 Pa govori Sijenjanin-Ive:
0070 „Kurvo jedna, Sijenjanin-Ivo!
0071 „Što to često gledaš ka Sijenju?
0072 „Ti se nadaš od Senja indatu,
0073 „Ti sve nama od prevare radiš.”
0074 A govori Sijenjanin Iva:
0075 „Vera moja tako mi pomogla!
0076 „Ne nadam se od Senja indatu,
0077 „Nit’ ja vama od prevare radim.”
0078 U te reči Sijenjanin-Ive
0079 Pramen se je magle zadenuo
0080 Preko polja od Sijenja bela,
0081 Pravo ide moru na zakuke;
0082 Neko vidi, neko i ne vidi,
0083 Dobro vidi Arnaut-Osmane,
0084 Rukom dara Sijenjanin-Ivu:
0085 „Znaš li, kaže, Sijenjanin-Ivo,
0086 „Na što magla od Sijenja sluti,
0087 „Koja ide na more debelo?”
0088 To Ivanu vrlo milo bilo:
0089 „Sve na dobro, veli, ako Bog da!
0090 „Ja se nadam dobrem berićetu.”
0091 To je malo postajalo vreme,
0092 Ta se magla primaknula blizu,
0093 Tek iz magle junak iskočio,
0094 Baš na vrancu mladi Marijane.
0095 Kako junak u družinu dođe,
0096 On odsede vranca debeloga,
0097 U družinu Božu pomoć daje:
0098 „Boža pomoć i Srbi i Turci!”
0099 Sve na noge ustanulo bilo,
0100 Al’ najprvi Arnaut-Osmane,
0101 Ruke šriri, te se šnjime ljubi,
0102 Pa Marjanu mesto načinjaše
0103 Do onoga Pandže Huseina,
0104 Ali ne će mladi Marijane,
0105 No on sede te baš do Osmana,
0106 Pa mu daše dobrodošnu vina.
0107 Prekrsti se mladi Marijane
0108 I pomenu Boga po zakonu,
0109 Pa nazdravi drugu pokraj sebe:
0110 „Zdrav si, brate! Da pijemo vino,
0111 „Ni za zdravlje cara ni ćesara,
0112 „Niti druge proče poglavara,
0113 „No jednoga dobroga junaka,
0114 „Što će danas zapodenut’ kavgu;
0115 „Ja baš njemu napijam u zdravlje.”
0116 To besedi pa se napi vina,
0117 Meće oči po družine redom,
0118 Kako mu je izmešano drusto,
0119 Sve izmešan Srbin do Turčina.
0120 Kad to gleda mladi Marijane,
0121 Neko vidi, neko i ne vidi,
0122 Dobro vidi Arnaut-Osmane,
0123 Arnautski drustu govorio:
0124 „Crn vi život! Izela ve zmija!
0125 „Vidite li, da smo izginuli,
0126 „Kako vatra između nas dođe!
0127 „Kako gleda tamo i onamo,
0128 „Dvoji Srbe između Turaka:
0129 „Vi’š, da hoće da podene kavgu;
0130 „Već ni ništa čekat’ nije vajde,
0131 „No udrite svaki svoga druga,
0132 „Ja ću najpre mlada Marijana.”
0133 To besedi Arnaut-Osmane,
0134 A baš misli, da niko ne znade
0135 Od Senjana do Ivina drusta;
0136 Al’ da vidiš čuda velikoga!
0137 Dobro znade, baš koji valjade:
0138 Razabrao mladi Marijane,
0139 Pa poskoči, ka’ da se pomami,
0140 A otrže sablju plamenitu,
0141 Te udara Arnaut-Osmana,
0142 Od jednoga dva komata gradi;
0143 Pa u Turke juriš učinio,
0144 Dok se malo vreme odmorio,
0145 Obrnu se, šta je učinio:
0146 Od trideset šezdeset zgradio,
0147 I najzad je Pandžu pogubio,
0148 Pa do Ive sablju doterao,
0149 Da ga nije sadržalo drusto,
0150 I njega bi onde pogubio,
0151 Zašto drži veru u Turčinu.

Izbor[uredi]

  • Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864-1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787-1987, Prosveta. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća 1846, Beograd, 1988., str. 153-157.
  • Narodna književnost Srba na Kosovu - Junačke pesme, priredio dr. Vladimir Bovan, Jedinstvo, Priština, 1980, str.: 251-255