Mijat Tomić i Mujo Baledžija
Četu kupi Tomić Mihailo,
Četu kupi po Duvnu širokom[1]
Te se diže k Vranu[2] na planinu.
Kada bili na Vranu planini,
Broji četu Tomić arambaša, 5
Broji četu te joj progovara:
»Bora vami, braćo, druzi moji!
Mirno doma živiti ne mogosmo
Od zuluma bijesnih Turaka;
Evo nama zelene planine 10
Gdje ćemo se Turkom osvetiti,
Bog nas vidi i naš Vidovdane!«[3]
Malo vrjeme postajalo bjaše,
Zuči gora od junačkoga glasa
Da opada s jelovine listje. 15
Opet Mijo tiho besjedio:
»Bože mili, čuda golemoga,
Otkud junak puška ga smjerila,
Nije l' ovda Mujo Baledžija[4] .
Nagazio po nesreći svojoj. 20
Da izgubi danas mrtav glavu
Kojino je mnoge pogubio.«
Brze Mijo društvo naperio
Postavio tri busije silne
A u svakoj po deset junaka. 25
Ugleda se junak na đogatu
Kroz goricu ko na b'jeloj vili
A za njime trides' kiridžija.
Kad na prvu Mujo nagazio,
Na njega se vatra oborila, 30
Ali njemu ni pera siomila,
Jere Mujo haje i ne haje,
Neg pop'jeva da se gora trese.
Na drugu je Mujo nagazio
Gdje junaci vatru oboriše; 35
Ali njemu ni pera odbiše,
Jere Mujo haje i ne haje,
Neg pop'jeva da se gora trese.
Kad to vidi Tomić Mijovile,
Ciknu gorko kano guja ljuta, 40
Pa pogleda od druga do druga:
»Vajme braco i druzino mila!
Muju zrno ubiti ne može!«
Al' besjedi sestrić Marijane:
»Bre ne luduj, Tomić arambaša, 45
Nije Mujo kopile u majke
Da ga biti olovo ne može,
Naperimo sv'jetle džeferdare
Da se Ture ne propusti živo.«
Tek što Mar'jan r'ječi ispustio, 50
Kad eto ti na đogatu Muje.
Jal kakav je da ga jad ubio,
Živa vatra iz čela mu s'jeva, -
Ruse mu se brci po njedarci,
Sivo perje za turbanom vije. 55
Pod njim đogo vrišći, propinje se,
Preko sebe b'jelu pjenu baca,
Iz kopita iskre gromne sipa.
Kad ga Mujo zdravo ukobio,
Džeferdaru živi oganj daje; 60
Puče puška, đogo ljuto vrisnu,
A junak se u travicu svali,
L'jepo ga je Mijo pogodio,
Pogodio u čelo junačko;
Puče čelo pusto na četvero, 65
Osta Mujo u travi zelenoj,
Družba hvata silne bedevije,
Tere vadi čohu i kadifu,
I još k tomu blago nebrojeno.
Čohu mjere od jele do jele, 70
A dukate kapom Mijatovom.
Tu se braća tri dni radovala,
Krvopiju Muju jer sbdrise.
Od Posušja (sredina XIX . st.
