Mileti Jakšiću
(Kad sam pročitao prvu knjigu njegovih pjesama)
Mi nemamo cvijeća... Mraz je pao sada...
Tek ostatke vidim preminulih dana...
Slatki plod ne rudi, samo trulež pada
Sa našijeh grana...
A gle, u tvom vrtu pramaljeće struji,
Cvjetovi se ljube - tvoja čeda draga,
U miloj im duši pjevaju slavuji,
A u pjesmi svjetlost i sva nježnost blaga.
Ne boj se od mraza! Njih zvjezdice griju
I anđelak ljubi mile ti prvjence;
Oni će cvjetati - da na čelo sviju
Roditelju svome mirisne vijence.