Majci (Milo Jovović, II, 1894.)
Riječ sveta! Kad t' izustim,
Slade mi se usne moje,
Svakog puta kad te zivne
Majko! – milo čedo tvoje. –
Pokle si me na sv'jet dala,
Tebe zov'jah danju noću;
Majko, i sad, dok si živa,
Vapiti te uvjek hoću.
U radosti i u tuzi
Najpre tebe majko tražim,
Tim imenom svaku žalost
Sa mojega srca blažim.
Pa i onda, majko slatka!
Kad ostaviš tvoga sina:
Lijuć suze zvati ću te
Dižuć oči pud visina.
Dok se stobom opet združim,
Vapit ću te, majko moja,
Dok ćeš primit sinka tvoga
U naručja mila tvoja.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
U Baru (Crna Gora), 1894., Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 18., u Trstu, 25. septembra 1894., str. 348.