Jaša[1] konja adžamiju,
Nanese me na vlainju,
U vlainje tri devojke,
Jednu majka tajno kara:
"Kučko Nero! gde si bila?" — 5
"Ne karaj me, mila majko!
"Ja sam bila na Dunavu,
"Gledala sam mlade Nemce,
"Al' što vide jedno Nemče,
"Da mi oće svekar biti, 10
"Dala bi mu košuljicu,
"Da je dere za života;
"Štono vide drugo Nemče,
"Da mi oće dever biti,
"Dala bi mu zlatan jagluk, 15
"Da ga dere za života:
"Al' što vide treće Nemče,
"Da mi oće dragi biti,
"Dala bi mu čarne oči,
"Da i ljubi za života."20
Reference
↑Jaša mjesto jaa (upravo jahah). Ova pogrješka ide među one, što se govori (n. p.) premećati (mjesto premetati), pužati (m. puzati) i t. d. u Srijsmu, u Bačkoj i u Banatu mjesto jahati ješem govori se jašiti jašim (to je upravo kao: mirišiti mirišim, mjesto mirisati mirišem).
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 368-369.
