Majka Maru sitno pletijaše,
uz pletenje sitno govoraše:
„Sine, Maro, jedina u majke,
ne pij, šćerko, crvenoga vina,
i ne nosi[1] zelenoga venca, 5
i ne ljubi tuđina junaka!"
Stade Mara savet promišljati:
nema lica bez crvena vinca,
ni radosti bez zelena venca,
ni milosti bez tuđeg junaka. 10