Majka Jovu ml’jekom zaklinjala

Izvor: Викизворник


Majka Jovu ml’jekom zaklinjala

Majka Jovu ml’jekom zaklinjala:
„Nemoj Jovo, nemoj, moja rano,
Ne zameći u neđelju kavge
Zaklinjem te ml’jekom materinim.”
Ali Jovo ne posluša majke 5
Već udari na sinka jedinka,
Koji nema ni oca ni majke.
„Nemoj mene, ta po Bogu brate,
Usamljen sam na ovome sv’jetu.
Ko će meni rane zavijati, 10
Ko će meni postelju sterati
I ko će mi vodice don’jeti?
Tuđa majka rane pozleđuje,
Tuđa ljuba bregovito stere,
Tuđa seja otrov vodu nosi.” 15
Ali Jovo ne šće mirovati,
Već poteže noža od pojasa
Da zakolje ubogu sirotu,
Ali Jovi uda sreća biše,
Iz ruke mu nož na zemlju pade 20
Do ramena osuši mu s’ ruka.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Napomena[uredi]

  • Matica, IV, 28. II 1869, 6, 227-228.
  • Narodne pesme, I, u Uskocima (u Slavoniji) iz zbirke Manojla Hrvaćanina.

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Zoja Karanović, Narodne pesme u Matici, Novi Sad : Matica srpska ; Beograd : Institut za književnost i umetnost, 1999., str. 177-178.