Marko se Kraljević pričešća
Još zorica nije zabijelila,
Ni danica pomolila lica,
A od danka nema ni spomena.
Poranio u Kosovo Marko,
U nedjelju na vaskresenije, 5
Da on ide prebijeloj crkvi,
I da uzme zakon i pričešće.
Ma mu stara besjedila majka:
»Misliš, sinko, u Kosovo, Marko,
Da ti uzmeš zakon i pričešće, 10
Ti poslušaj svoju staru majku:
Ti si zala dosta učinio,
I Bogu si, sinko, sagriješio,
Nemoj nosit svijetlo oružje,
Ne ćeš li se grijeha oprostiti, 15
Dok nijesi putem sagriješio,
Dokle dođeš do bijele crkve«.
A Marko je majci besjedio:
»Staru, ću te poslušati, majko!«
Pa Jelenu ljutu dozivaše, 20
Pa joj Marko tako besjedaše:
»O Jeiice, moja ljubo draga,
Azuraj mi Šarca debeloga.
Ma ne meći sablju od megdana«.
Jelica je Marka poslušala, 25
Pa mu Šarca konja naredila,
Objesi mu sablju o unkašu,
Pa dohvati sivu međedinu,
Te pokrije Šarca, debeloga,
I pokri mu sablju od megdana, 30
Pa dozivlje Marka gospodara:
»Gospodaru, Kraljeviću Marko,
Evo sam ti Šarca naredila.
Možeš jati, kada ti je drago«.
Tada Marko na noge skočio, 35
Pa on dođe do svoga Šarina,
Pa svojega iskočio Šarca,
A za njime ljuba pristajala,
Gospodaru Marku besjedila:
»Ako tebi do nevolje bude, 40
Možeš metnut ruku na nauku.
Moglo bi ti valjat u nevolji«.
Zato Marko haje i ne haje.
Tek Kosovo sunce ogrijalo,
A Marko se u Kosovu nađe, 45
Kad eto ti trideset Turaka,
Gdje mi vode tri sindžira roblja,
U to roblje posestrima Marku,
Kad ugleda Marka pobratima,
Trostruke je suze propadoše. 50
A kad vidje Kraljeviću Marko,
Uzmuči se Marko bez oružja,
Stade molit trideset Turaka:
Da mu dadu roblje na otkuplje.
A vele mu trideset Turaka: 55
»Od’ odatle, jedna đrvišino,
Ne moliš se ni za svoju glavu,
Nego roblje na otkuplje tražiš«.
A jadan se uzmučio Marko,
E mu žao svoje posestrime, 60
Dok mu dockan na um palo bilo,
Pa nasloni ruku na nauku,
Dok napipa sablju od megdana,
Pa zavrnu sivu međedinu,
I poteže sablju od megdana, 65
A nasrdi debela Šarina,
Pa povika, što mu grlo dava:
»Stan’ te, Turci, poklali vas vuci!
Vi ne ćete roblja na otkuplje,
Sad ćete ga dati bez otkuplja.« 70
Pa rastjera po Kosovu Turke,
Dok posiječe trideset Turaka,
I oprosti tri sindžira roblja.
Pak otale otide u crkvu,
Krvavijeh ruku do ramena, 75
Pa pred crkvom igumana nađe.
A veli mu stari igumane:
»Zar bez krvi ni u crkvu ne ćeš?«
A Marko se njemu ispovijeda.
I kaže mu sve, kako je bilo. 80
A veli mu igumane stari:
»Da je prosto, Kraljeviću Marko.
Kad si jadno roblje oprostio!«
Pa g’ uvede u bijelu crkvu,
I dade mu zakon i pričešće. 85
Mark’ igumana poljubi u ruku,
I otide zdravo u Prilipu.
»Kralj Marko« od braće Jovanovića.
