Marko ostario

Izvor: Викизворник


Marko ostario

0001 Uranio Kraljeviću Marko
0002 Od Večina mala Vučitrna
0003 Na berbere da obrije bradu.
0004 Dva ga miju, a dva bradu briju,
0005 Nađoše mu sedam sedi dlaka,
0006 Tri u glavi, četiri u bradi,
0007 Pa berberi njemu besedili:
0008 ”Oj Boga ti, Kraljeviću Marko,
0009 ”More Marko, već si ostario,
0010 ”I Šarcu si konju oteščao,
0011 ”Ne mož’ caru krajinu čuvati. ”
0012 Ide Marko gnjivan neveseo,
0013 Šarcu konju vođu otpustio,
0014 Belo perje strmo oborio.
0015 Susrete ga striče Vladimire,
0016 Pa mu Božju pomoć nazivao:
0017 ”Božja t’ pomoć, Kraljeviću Marko! ”
0018 Al’ besedi Kraljeviću Marko:
0019 ”Zdravo da si, striče Vladimire! ”
0020 Još ga pita striče Vladimire:
0021 ”Moj sinovče, Kraljeviću Marko,
0022 ”Što si tako gnjivan neveseo? ”
0023 Odgovara Kraljeviću Marko:
0024 ”Ja uranih na hitre berbere
0025 ”Od Večina mala Vučitrna,
0026 ”Na berbere da obrijem bradu,
0027 ”Dva me miju, dva mi bradu briju,
0028 ”Nađoše mi sedam sedi dlaka,
0029 ”Tri u glavi četiri u bradi,
0030 ”Pa berberi meni besedili:
0031 ”More Marko, već si ostario,
0032 ”I Šarcu si konju oteščao,
0033 ”Ne mož’ caru krajinu čuvati. ”
0034 Nasmija se striče Vladimire:
0035 ”Ne budali, Kraljeviću Marko,
0036 ”Kada tvoju dovieli majku,
0037 ”Onda mi je tridest leta bilo
0038 ”A od onda tridest i četiri,
0039 ”Pa još mogu krajinu čuvati.”



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.