Marko i Bele ot Kostur
Marko šeta zemnя da ophodi,
Da si Marko Kraйna obikoli.
Pa go srešna starec belobradi,
A Marko mu potio govori:
5 „Dobra sreщa, dedo belobradi!“ 5
A starec mu potio govori:
„Dal Bog dobro, nepoznato lice!
Od de ideš, dedo belobradi,
Od de ideš i kade pъtuvaš?“
10 A starec si na Marko govori: 10
„Kato pitaš, nepoznato lice,
Če ti kažem otkade pъtuvam:
Minah Voden i Kosovo pole.
Snoška minah pres Prilepa grada,
15 A u Prilep čudo e stanalo: 15
Posilil se Bele ot Kostura,
Ta razoral Markovi dvorove,
Stara makя s konя mu nagazi,
Pret porti se polumrъtva valя.
20 A libe mu za libe zalibi, 20
Mila sestra izmikяrka veze,
Mъško dete za ropče zarobi.“
A Marko si na starec govori:
„Nauči me, dedo belobradi,
25 Щo da pravim s prokleto latinče: 25
Я sam Marko ot Prilepa grada.
Pogazia naša čista vera!“
A starec mu potio govori:
„Moli Boga, moй posinče Marko,
30 Moli, Marko, Bog da te nauči!“ 30
Počudi se Marko, podzveri se,
Pa otide Marko Sveti gora,
Pa posede Marko tri meseci,
Ta uraste u kosa i brada,
35 Pa obleče ruo kalugersko, 35
Pa otide u Kostura grada.
Kraй Kostura pedese robini,
Ta na ploča platna si belili.
Ot kon slezna Marko Kralьevikin,
40 Pa zapita pedese robini: 40
„Fala vaša pedese devoki!
Dali ste si pedese slugini,
Ta belite tia černi platna?“
Progovarat pedese robini:
45 „Falim tebe, crъno kalugerče, 45
Nia ne sme pedese slugini,
Nalo sme si Belevi robini.“
A Marko si robini zapita:
„Fala vaša, Belevi robini,
50 Znaete li Bela gospodara 50
Kakva eila u юnasto ima?“
Odgovarat Belevi robini:
„Znaeme go, kag da ne znaeme,
Sila ima Bele gospodaro —
55 Taa ploča do kolene diga.“ 55
A Marko si na robini reče:
„Fala vaša, pedese robini!
Я trъgnete do pedese platna,
Ta яzeka ploča da podignem,
60 Da si яze sila poopitam.“ 60
Trъgnali sa pedese robini,
Trъgnali sa do pedese platna.
Navede se Marko Kralьevikin,
Ploča digna kato ofčo runo,
65 Zafrъli я stret sinьo ezero. 65
Ispiщali pedese robini
I na Marko potio govorat:
„Falaй tebe, crъno kalugerče!
Щo ni tolkos pakos ti napravi,
70 Naze. Bele site če iskoli.“ 70
A Marko im potio govori:
„Seka da si u doma otide,
Я če didem[1] u Belevi dvori
Da pogubim Bele gospodяra.“
75 Ta pa oйde u Belevi dvori. 75
Bele sabral goske i rodnini —
Яdat piяt i sa pa veseli,
I pop čekat Bele da si venča,
Da go venča s Markova Elena.
80 Otide si Marko kraй trapezi 80
I si Marko na trapezi vikna:
„Bok pomaga, čestito trapezo!“ —
„Dal Bog dobro, crъno kalugerče,
Dobre došel, ti naš gos nenadan,
85 Gos nenadan, ala mnogo čekan 85
Da venčaeš Bele i Elena.“
A Elena, Markovica mlada,
Šarko pozna, Šarko pregъrnala
I na Šarko potio govori:
90 „Oti, Šarko, Marko ne zapazi?“ 90
Pa popita crъno kalugerče:
„Falam tebe, crъno kalugerče!
Щo češ яzdi Markovata konя
I щo nosiš Markovata sablя?“
95 A Marko ю tio odgovara: 95
„Fala tebe, premlada nevesto!
Boй se zblъska saš černi arapьe —
Marko padna u boй sas arapьe,
Ta mu vezeh konя za grobnina,
100 I mu vezeh sablя za tretini. 100
Tova[2] nosim Markovata sablя,
Tova[3] яzdim Markovata konя.“
A pa Bele vesel i prevesel,
Če e Marko u boйove padnal,
105 Pa Eleni potio govori: 105
„Falam tebe, Eleno nevesto!
Iznesi ni Markovata sablя,
Oplenena od Markovi dvori,
Sički s neя talim[4] da igraem.“
110 Iznela e Elena nevesta, 110
Iznela e Markovata sablя,
Ta я veze Bele gospodaro,
Ta я vrъti na levo, na desno,
Pa я dade Ognяnčo detence.
115 Zavrъte я Ognяnčo detence, 115
Zavrъte я na levo, na desno —
Sablя fuči kato silen vetъr,
A Bele mu potio govori:
„Bok ubil te, Markovo kolbno,
120 Da si staneš na stan na юnasto, 120
Če isplašiš malo i golemo!“
Pa я dava na Marko юnaka,
A Marko si na Bele govori:
125 „Falam tebe, Bele gospodarю,
Щo mi davaš Markovata sablя, 125
Ta sas nea talim[5] da igraem?
Mene daйte knigi i psaltire
Da vi vaze sas Elena venčam.“
130 Duma duma i sablя prifaщa:
Dode sablя za crenove[6] fana, 130
Zavrъte se na levo, na desno,
Ta saseče goske i rodnini,
Sal ostana Bele gospodaro —
135 Preseče mu noze do kolena,
Odreza mu rъce do ramena, 135
Zavrъza go za deeblo drъvo
I mu oči niz glava izvrъte,
Pa na Bele potio govori:
140 „Sedi, Bele, milostinя čekaй!“
Pa si zabra Elena nevesta. 140
I si zabra svoя mila sestra,
I si zabra Ognяnčo detence,
Zavede gi u Prilepa grada.
145 Koga oйde pred negovi porti,
A maйkя mu ni živa, ni mrъtva, 145
Koga vide do četiri čeda,
A ona se saz duša rastavi.
(Dяdo Georgi Angslkov, s. Mirovяne.)
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
