Marko Kraljević poznaje očinu sablju (MH 3)

Izvor: Викизворник


Marko Kraljević poznaje očinu sablju
5

0001 Platno bili Kosara divojka
0002 Na Bojani , na ’noj vodi hladnoj.
0003 Zasukala uz ruke rukave
0004 A pandile uz bijele noge,
0005 U Bojanu vodu zagazila,
0006 Pa je cura bilit započela.
0007 Do podneva voda joj je tekla,
0008 Tekla joj je bistra i zelena,
0009 Od podneva mutna i krvava.
0010 Poče nosit drvlje i kamenje,
0011 Poče nosti ranjene junake.
0012 Pa nanese jednoga junaka,
0013 On je grdnih dopadnuo rana,
0014 Sedam rana od sedam pedalja,
0015 Svaka rana srcu odgovara.
0016 Vide mu se bile džigerice,
0017 Kada krene, i bile i crne.
0018 Kad je bio kraj divojke mlade,
0019 Divojci je tiho besidio:
0020 ”O Kosaro, kićena divojko!
0021 De zagazi u vodu Bojanu,
0022 Iznesi me na kraj od Bojane,
0023 Ja imadem tri ćemera blaga,
0024 Jednoga ću tebi pokloniti.”
0025 Kada ga je cura razumila,
0026 Ona biše srca junačkoga,
0027 Zagazila u vodu Bojanu,
0028 Pa iznese ranjenog deliju,
0029 Iznese ga na rudinu travu.
0030 A što veli ranjeni delija:
0031 ”O Kosaro, kićena divojko!
0032 Kaži pravo, tako bila zdrava,
0033 Otkolem si, od kojega grada?”
0034 Sve mu ona po istini kaže:
0035 ”Ja sam cura mlada sa Kosova
0036 Sestra mlada Tanković-Osmana.”
0037 Kad je junak riči razumio,
0038 Ovako je curi besidio:
0039 ”O Kosaro, kićena divojko!
0040 Ti otiđi do Kosova bojna,
0041 Kaži bratu Tanković-Osmanu,
0042 Neka dođe do vode Bojane.
0043 Ja imadem tri ćemera blago,
0044 Jednoga ću tebi darovati,
0045 Jednog tebi, jednog bratu tvomu.
0046 I imadem brijatkinju ćordu,
0047 I nju ću ti bratu darovati.”
0048 Otolem se cura podignula,
0049 Do Kosova bojnog dohodila,
0050 Kaže bratu Tanković-Osmanu,
0051 Sve mu kaže, što je i kako je.
0052 Kad je Osman sestru razumio,
0053 Otolem se oni podignuše,
0054 Do Bojane vode dohodili.
0055 Kada ih je junak sagledao,
0056 On otpasa dva ćemera blaga:
0057 Jednog dade Kosari divojci,
0058 Drugog dade Tanković-Osmanu
0059 I dade mu brijatkinju ćordu.
0060 Kad se Osman ćorde dobavio,
0061 Ćordom mahnu, odsiče mu glavu,
0062 Odnese mu treći ćemer blaga,
0063 Njega baci u vodu Bojanu.
0064 Otolem se oni podignuše,
0065 Do Kosova bojnog dohodiše.
0066 Ma ne prođe ni godinu dana,
0067 Da je Osman pare potrošio.
0068 On uzimlje brijatkinju ćordu,
0069 Pa uniđe u pijan-mehanu.
0070 U mehani Kraljevića Marko,
0071 Dade ćordu Kraljevića Marku.
0072 Gleda Marko i prigleda ćordu,
0073 Na ćordi su tri zlatna imena:
0074 Jedno ime Marko Kraljevića,
0075 A drugo je Sibinjanin Janko,
0076 A treće je Senjanin-Ivane.
0077 Kad je Marko imena proštio,
0078 Osmanu je riči besidio:
0079 ”Ova ćorda starca babe moga!”
0080 Pa mu s njome odsikao glavu.



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/2. Junačke pjesme, knjiga druga, uredio Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1897.