0001 Sinoć Marko večerao s majkom
0002 Suva kruva i vode studene,
0003 Pa se jadan nadgovara s majkom:
0004 ”Ču li mene, o starico majko!
0005 Kuvaj mene leturdiju b’jelu,
0006 Da ja idem b’jelom namastiru
0007 Spovidjeti pa se pričestiti.”
0008 Teško čeka o starica majka,
0009 Đe se Marko greha pokajao.
0010 Marko sprema sebe i šarina,
0011 S jednu stranu buzdovana teška,
0012 Ali s drugu jednu kupu vina,
0013 Kupu vina osamdeset oka.
0014 Kad je bio gorom putujući,
0015 Srete njega aga Arap-aga
0016 I on goni tri roblja sindžira:
0017 Jedan sindžir mladi djevojaka,
0018 Ali drugi mladije momaka,
0019 Ali treći skori nevistica.
0020 Marko uze tanane peškire,
0021 Pa zakloni crne oči svoje,
0022 Da ga iz roblja niko ne poznaje.
0023 Poznala ga iz roblja djevojka,
0024 Triput ga je Bogom pobratila:
0025 ”Oprosti me iz ruke dušmanske.
0026 Kad si, Marko, dopanuo rana,
0027 Pa te liječi mila moja majka,
0028 Dosta sam te vode napojila.”
0029 Marku jesti žao vrlo bilo,
0030 Pa govori agi Arap-agi:
0031 ”Ja pokloni, ja mi je prodaji.”
0032 Njemu kaže aga Arap-aga:
0033 ”S mirom, more, delijo neznana!
0034 Ako uzmem brijetkinju ćordu,
0035 Skinut ću ti sa ramena glavu.”
0036 Ražljuti se Kraljeviću Marko,
0037 Pa uzima brijetkinju ćordu,
0038 Pa naćera juriš na Arapa,
0039 Pa udari crnu Arapinu.
0040 Kako ga je dovatio Marko,
0041 Sam’ ostaše dv’je kračalije,
0042 Kračalije u dv’je bakralije.
0043 Pa is’ječe šezdeset Arapa,
0044 Pa otpusti tri roblja sindžira,
0045 Pa tovari debeloga šarca,
0046 Pa napoji roblje, pa narani:
0047 Svakom dade po dobra konjica,
0048 Posestrimi i baš po dva konja,
0049 Nek jednoga i bratu povede,
0050 Neka znade, da pobru imade.
0051 Marko ide b’jelom namastiru.
0052 Gledaše ga stari igumani:
0053 ”Kud ćeš amo, jedan nesretniče?
0054 Dosta li si osjeknuo glava,
0055 Krvave ti do lakata ruke,
0056 A u šarca i griva i glava,
0057 Krvava ti do balčaka ćorda.”
0058 Kad je Marko istinu kazivo,
0059 Ispovidi, pa ga i pričesti:
0060 ”Ajde radi, što si poradio.
0061 Jopet ću te spovidjeti, Marko!
0062 Spovidjeti, pa te pričestiti.”
Izvor
Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/2. Junačke pjesme, knjiga druga, uredio Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1897.
