Margita djevojka i Rajko vojvoda

Još zorica ne zabijelila,
ni Danica lica pomolila,
a od dana ni pomena nema,
pošetala Mapgita đevojka
u Srijemu no Slanom Kamenu.
Rano šeta bosa no kameni.
rano šeta, tanko popijeva,
a y pjesmi kunijaše Rajka:
"Bog t ' ubio, Rajko vojevoda!
Čim ti nasta na Srijem vojvoda,
tako nama Turci dodijaše,
a dok bješe vojevoda Mirko,
mi Turčina nigđe ne čujasmo,
a kamoli očima viđasmo;
a danas nam dodijaše Turci,
typcki konji noge iskidaše
šetajući jutrom i večerom,
na pločama polje razniješe
mećući se džide i lobuda. "
Tako pjeva Srijemka đevojka;
ona misli niko je ne sluša,
al' to Rajko i sluša i gleda,
pa doziva Mapgity đevojku:
"Sele Moja, Margita đevojko,
nemoj kleti vojevodu Rajka!
Šta će kome učiniti Rajko?
Šta će sebe, šta li će Srijemu
a šta li će y Sr'jemu Turcima?
Dokle bješe vojevoda Mirko,
bješe tada mlogo vojevoda
po našijem redom gradovima.
Pa me čekaj, Mapgita đevojko,
stani malo na kamenu Slanu,
stani malo, da ti kažem pravo
sve vojvode i gradove redom:
na bijelom gradu Dmitrovici,
onđe bješe starac Kuzun-Janjo,
bješe njemu trista i tri ljeta;
na Pocerju pokraj vode Save,
onđe bješe Obilić Malošu,
vezir bješe slavnome Lazaru;
na onome Biogradu stojnu,
onđe bjehu dva Jakšića mlada -
Jakšić Dmitar s vojvodom Stjepanom;
na bijelu gradu Smederevu,
onđe bješe stari despot Đurđe
sa njegova dva vrijedna sina -
sa Stjepanom a i ca Grgurom;
a na onoj na ravnoj Resavi,
onđe bješe vojvoda Ctevane;
na Stalaću, na visokoj kula,
onđe bješe vojvoda Todore;
na Kruševcu, gradu bijelome,
onđe bješe slavni knez Lazare
a ca sinom visokim Stevanom;
na Prokuplju, gradu bijelome,
onđe bješe ctapi Jug Bogdane
s devet sina, s devet Jugovića;
na bijelu gradu Kuršumliji,
onđe bješe Banović Strahinja;
Ha Toplici, na vodi studenoj,
onđe bješe Toplica Milane;
a na onoj ravnoj Kosajnici,
onđe bješe Kosančić Ivane;
a na Nišu, gradu bijelome,
onđe bješe vojvoda Staniša;
na Timoku, zlatnome potoku,
ty bijahu dvije vojevode -
jedno Bjelić, drugo Zlatnokosić;
na Vidinu, gradu bijelome,
onđe bješe starac Vladisave;
a na ravnoj zemlja Karavlaškoj,
onđe bješe Karavlah Radule;
na Bukrešu, gradu bijelome,
onđe bješe bego Radul-bego
s svojim bratom Mirkom vojevodom;
na našemu prostranu Srijemu,
onđe bješe Mirko vojevoda;
na bijelu gradu Vučatrnu,
onđe bješe vojvoda Vojine
sa tri sina, tri Vojinovića;
na Zagorju, mjestu pitomome,
onđe bješe Ljutica Bogdane;
na Pazaru, gradu bijelome,
onđe bješe Relja Krilatović;
na Sjenici, na ravnoj palanci,
onđe bješe vojvoda Stevane;
a na onoj na Bosni ponosnoj,
onđe bješe Boško Bošnjanine;
na Travniku, gradu bijelome,
onđe bješe Brankoviću Vuče,
vezir bješe slavnome Lazaru;
a na lomnoj na Hercegovini,
onđe bješe Herceže Stjepane;
na bijelu gradu Pirlitoru,
onđe bješe Momčilo vojvoda
s devet braće, s devet vojevoda;
na Cetinji, na vodi debeloj,
onđe bjehu dva bega golema,
Ivan-bego i s njim Obren-bego,
obadva su Turci poturčili;
na onome lomnu Šekularu,
onđe bješe Petar Šekularac;
a na Skadru na vodi Bojani,
onđe bješe Vukašine kralju
a ca bratom vojvodom Uglješom
i sa bratom Gojkom vojevodom;
na Prizrenu, mjestu pitomome,
onđe bješe srpski car Stjepane
a ca sinom nejakim Urošem;
na onome ravnom Dukađinu,
onđe bješe Leka kapetane;
a na onom na Kosovu ravnu,
onđe bješe vojvoda Mijajlo;
a na onoj na Planini Staroj,
onđe bješe Starina Novače
a ca bratom deli Radivojem,
s Tatomirom i c Grujicom mladim;
na Sofiji, gradu bijelome,
onđe bješe Grčiću Manojlo;
na Kratovu, gradu bijelome,
onđe bješe Kratovac Radonja;
na bijelu gradu Kumanovu,
onđe bješe Kostadine bego;
na Solunu, gradu bijelome,
onđe bješe vojvoda Dojčine;
na Prilipu, gradu bijelome,
onđe bješe Kraljeviću Marko.
Pa ču l', sele, Margita đevojko,
sve to bjehu naše vojevode,
sve su bili, pa su preminuli -
koji, sele, oni počinuše,
a koji li oni izginuše;
danas toga nema nijednoga,
sam ostade u Srijemu Rajko
kao suvo drvo u planini.
Šta će sebe, šta li će Srijemu,
a šta li će u Sr'jemu Turcima? "
Pa izvadi nože od pojasa,
udari se posred srca živa,
mrtav pade na zemljicu crnu.
Rajko pade, Margita dopade,
pišti ljuto kako zmija ljuta:
" Braćo moja, srpske vojevode,
kako biste, kako preminuste,
a kako li roblje ostaviste!
Roblje* vaše - sve tursko podnožje,
namastiri - turske potprdice ".
Pa dovati Rajkove noževe,
udari se posred srca živa,
mrtva kužna** pokraj Rajka pade.

Poreklo: Vuk Stefanović Karadžić, Srpske narodne pjesme, knjiga 3, br. 10, Beč 1846. Zabeleženo od Starca Raška.

Roblje ovdje znači žene i djeca, kao što se i u govoru može čuti.
- Kužna i ovdje znači tužna, žalosna, nesrećna (kao i u knj. II na str. 123 i stihu 222).

Izbor[uredi]

Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864-1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787-1987, Prosveta. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća 1846, Beograd, 1988., str. 44-47.